недеља, 07. јануар 2018.

Blogorođendan

Božićni doručak se završava, a moja porodica i i ja nastavljamo da se veselimo, pričamo i uživamo u tom predivnom prazniku. Sve izgleda tako izvanredno, sav taj Božićni ugođaj i porodična atmosfera. Prošle godine, baš na ovaj dan, baš na ovaj radosni praznik, počelo je moje upoznavanje sa blogosferom. I tada sam, naravno, voljela da pišem, stoga sam napisala kratak tekst o najradosnijem Hrišćanskom prazniku u svoju bilježnicu. Posjedovala sam jednu takvu gdje sam zapisivala sve svoje tekstove, misli, crteže i ostalo, a naravno da takvu bilježnicu konstantno posjedujem. Ne znam ni kako bih je nazvala, svaštara možda. Tu možete naći bukvalo sve, od recepta za mafine do mojih najdubljih misli.




Nakon što sam to napisala, kucnula mi je jedna divna zamisao na vrata. Pomislila sam, pa zašto ja ne bih ponovo pokrenula blog, zašto ne bih svoje misli podijelila sa drugim ljudima, a ne samo sa samom sobom. Već sam nekoliko puta pokušavala da ga vodim i odustajala, pomislih, šta ako i ovaj put bude tako. Rekla sam sebi da ako nešto žarko želim, za to se moram i truditi. I ipak sam odlučila da uplovim u blogosferu, tog sedmog januara. Bila sam presrećna jer sam se za to odlučila baš na Božić. Prepisala sam svoj tekst iz bilježnice, izmjenila neke sitnice, skinula fotke sa interneta i objavila svoj prvi post, koji se nazivao Božićne čari. On je nažalost obrisan jer mi se nije sviđao. Kasnije sam zažalila zbog toga, jer bilo bi lijepo pročitati moj prvi post i uporediti ga sa posljednjim. Uočili biste preveliku razliku, sigurna sam u to.  Na početku, naravno, nisam imala nijednog čitaoca, ali to nije dugo trajalo. Vremenom, sve više ljudi počelo je da primjećuje moj blog i da mi upućuje pozitivne komentare. Kako se mijenjao moj blog, mjenjala sam se i ja. Više sam čitala, pisala, postajala sam mudrija na neki način. Učila sam o životu. Neke važne stvari sam naučila upravo preko bloga. To je mjesto gdje mogu da napišem sve što mi leži na duši.




Ako želim da napišem šta ja mislim o nekim trendovima, napisaću to. Ako ipak želim pisati o nekoj ozbiljnijoj temi, pisaću. Mogu da pišem o čemu god ja želim, jer blog je kao moj online dnevnik. Blog je moj hobi. Nešto što me ispunjava i čini srećnom. Uz sve to, imam i vas. Osobe koje me podržavaju, upućuju pohvale i mogu da poprave svaki tmuran dan. Hvala vam. 69 osoba je prijavljeno na moj blog. 69 osoba je zainteresovano za moje tekstove. Još jednom, jedno veliko hvala. Nadam se da ćemo se još dugo družiti i da ću proslaviti još mnogo blogorođendana. Volim vas sve. I naravno želim svima vama koji slavite, srećan Božić. Provedite dragocjeno vrijeme sa najmilijima i ne mislite ni na šta drugo osim na ljubav i slogu, jer Božić je vrijeme ljubavi. :) ❤



Instagram: @anjaxly
E-mail: anjasland@gmail.com

петак, 29. децембар 2017.

Početak jednog novog poglavlja

Sat otkucava. Neprestano gledam u tu malu, čudnu i veoma korisnu spravu, te razmišljam. Ostalo je još tri nepuna dana do Nove godine. Zapitam se u šta sam potrošila svo vrijeme ove godine. Ponekad sam bila veoma vrijedna, a ponekad i ne baš. Bilo je dana za koje sam mislila da su najbolji u mom životu, a bilo je i onih za koje sam mislila da su najgori. Loših ocjena je bilo malo, a dobrih mnogo više. Skopljeno je nekoliko novih prijateljstava, a jedno staro kao da se potpuno raspalo. Ukratko, šta god da se desilo u godini koja je još malo iza nas, bila je to za mene veoma dobra godina. Kao i svake, bilo je uspona i padova, a još više uspjeha i pohvala. Naučila sam neke nove stvari. Prošla sam odličnim uspjehom. Putovala sam. Promjenila sam se. Anja sa početka godine i Anja sada nisu potpuno iste osobe. Nevjerovatno je koliko stvari možete shvatiti i naučiti za vremenski period od tri stotine šezdeset pet dana. Sve te stvari su one zbog kojih mi je ova godina bila jedna od boljih. One loše ću pokušati da zaboravim, one će svakako samo izblijediti u sjećanju. 




Ne sviđa mi se činjenica koliko je 2017-ta brzo prošla. Vrijeme mi nikad nije ovako brzo prolazilo. Pokušaću da se ne obazirem na tu činjenicu jer mi se ni malo ne dopada. Koliko god da mislite da vam je ovo bila najgora godina do sada, razmislite zašto imate takve misli. Sjetite se i onih lijepih stvari, ne samo ružnih. Bez obzira na sve, tu je nova godina kada imate priliku da ispravite sve. Ovaj praznik je za mene uvijek značio mnogo. Uvijek se osjećam nekako posebno i srećno na kraju stare godine, i radujem se novoj. Srećna sam zbog svih dobrih i loših stvari. Dobre su bile tu da u njima uživam, a loše da iz njih nešto naučim. Osjećam se posebno jer počinje jedno novo poglavlje.




Sljedeća godina će mi donijeti nova iskustva, a prvo i veoma važno je polazak u srednju školu. Prije toga, naravno, moram dobro da se potrudim oko prijemnog. Optimistična sam i djelimično sigurna da ću upasti u željenu školu. Tu je i matura, događaj koji željno iščekujem. Osim škole, veoma bitna stvar za mene su putovanja. Obožavam da putujem, a nadam se da ću to malo češće raditi u predstojećoj godini. Najbitnije je da se opustim i ne nerviram oko sitnica, i onda je sve lakše. Ne vrijedi nervirati se zbog jedne loše ocjene ili na primjer zato što nam je simpatija pregledala poruku, a nije odgovorio. To su bezazlene stvari. Usredotočite se da tu ocjenu popravite i da uvidite zašto ste dobili ispalu preko poruke. Samo navodim primjere, a znam da je takvih slučajeva mnogo. Imam još veoma, veoma mnogo ciljeva za Novu godinu koje sam zapisala u svoju svesku, i navešću samo neke od njih.

- Ostati optimistična
- Biti opuštena 
- Plesati kao da me niko ne gleda (ova stavka ima šire značenje)
- Više putovati
- Često nositi osmijeh na licu
- Upisati željenu srednju školu
- Pronaći savršenu kombinaciju za maturu
- Čitati knjige
- Gledati filmove i serije
- Prevazići pojedine strahove
- Naučiti novi jezik
- Uređivati sobu prema godišnjim dobima
- Krenuti odmah, a ne za pet minuta


Moja lista liči na listu svakog običnog čovjeka, zar ne? Ali, za mene nije tako. Napisala sam sve što od srca želim da ostvarim. Ustvari, ovde nisam napisala sve. U mojoj svesci su ostali zapisani neki moji ciljevi koje ne bih da dijelim. Svako ima ono nešto što ne može reći nikome, samo sebi i listu papira. 




Postoje one ljudi koji ne vole da pišu ciljeve za predstojeću godinu, jer su sto posto ubijeđeni da ih neće ostvariti kao ni prethodne. Ne razumijem čemu takvo razmišljanje. Ako nešto zaista mnogo želite, potrudićete se maksimalno da to i ostvarite. Ako se ne potrudite, znači da niste to dovoljno željeli. Život je kratak da bismo odustajali od nečega misleći da nismo dovoljno dobri. Prvo treba promjeniti razmišljanje, pa onda sve ostalo. Za sebe morate da budete najbolja osoba, jer kada vas svi ostave jedino ćete vi biti tu sami za sebe. Uđite u novu godinu sa osmijehom na licu i u ponoć kada se kazaljke sklope, zagrlite svoje najmilije i u tom trenutku neka sav teret splasne sa vaših leđa jer to je jedan sasvim poseban trenutak. :)


Instagram: @anjaxly
E-mail: anjasland@gmail.com

субота, 02. децембар 2017.

Malo o životu

Razmišljam o životu. Razmišljam o tome koliko vrijeme brzo prolazi, kao da sam juče krenula u šesti razred, a sada je vrijeme da se spremam za srednju školu. Razmišljam kako sve lijepo što se desi ostaje samo u našem sjećanju. Možemo uživati u dobrim stvarima samo dok se dešavaju, a kasnije nam ostaje samo jedno lijepo sjećanje. Isto tako je i sa onim manje lijepim stvarima, samo što u njima ne uživamo. One su tu da nas nauče nečemu i da iz njih izvučemo pouku koja će nam biti potrebna za budućnost. Vrijedi li onda truditi se biti srećan i optimističan kada ćemo na kraju svi umrijeti i nećemo imati ništa od te naše sreće? Mogu samo da zamislim koliko ljudi je sebi postavilo ovo naizgled glupo pitanje. Taj broj je pozamašan. I vi ste se sigurno barem jednom zapitali. A kako i ne biste?




Ponekad mi uopšte nije jasno šta je život. Stanem pred ogledalo, pogledam se i zapitam se ko sam ja, kako sam ja nastala. Kako je sve ovo moglo nastati ni iz čega. Kada i kako je zapravo svijet nastao. Razmišljam i kako bi bilo da se nalazim u koži nekoga drugoga. Ponekad se previše opterećujem ovakvim pitanjima, ali zanima me. Vrijeme će proći, mi ćemo umrijeti i naslijediće nas nove generacije i tako stalno. Pitam se da li će svijet ikada nestati, da li postoji nešto što može jednostavno rastaviti Zemlju na paramparčad. Šta bi bilo kada bi se to desilo? Postoje li životi na drugim planetama? Ja sam sto posto ubijeđena da postoje. Možda su oni napredniji od nas, a možda su kao mi prije par miliona godina. Ko zna šta sve postoji u svemiru. Vratiću se na ono pitanje, vrijedi li sav taj trud? Vrijedi li neprestano učiti radi dobrih ocjena i dobre budućnosti? Naravno da vrijedi. Iako će se sve na kraju završiti, vrijedi. Mi možemo da uživamo u svemu što volimo da radimo, da putujemo, čitamo, pišemo, kuhamo, plešemo... Čitala sam na internetu kako je mnogima cilj u životu da umru i da završe sa svim. Ne razumijem. Zašto ne bismo uživali u stvarima koje volimo kada već možemo? Knjiški moljci veoma dobro znaju koliko je lijep osjećaj uzeti knjigu u ruke i udubiti se u radnji. Tih nekoliko sati ili minuta ste uložili u nešto korisno i dobro. Vi možete da iznova i iznova ponavljate tu radnju. Kada dođe kraj sjetićete se koliko ste vremena uložili u ono što volite da radite. Sada bi neko možda rekao, a šta imam ja od tog sjećanja?




Suština ovog teksta uopšte nije da vi radite ono što volite zbog sjećanja, već da uživate dok to radite. Plesači znaju kako je divan osjećaj otplesati nešto pred publikom i dobiti veoma glasan aplauz. Ali onaj koji je prisiljen od sttane nekoga da se bavi plesom, njemu to nije divan osjećaj. Nikada, ali bukvalno nikada ne treba određivati nekome put. Roditelji ne smiju da gaze dječje snove. Pustite ih da rade sve što vole. Život je jedan. Neće imati nijedno lijepo sjećanje na djetinjstvo. Ustvari, ko zna šta se dešava sa čovjekom poslije smrti? Nadam se da ću jednom dobiti odgovor na sva ova pitanja koja sam postavila. Vi niste ni svjesni kako se ja nekad čudno osjećam kada pokušavam da se zamislim u nečijoj koži. Zamišljam kako ja izgledam dok neko priča sa mnom, kakvom osobom me ljudi smatraju. Ono što često mislim su i komentari drugih ljudi. Smatram da su mnogo nebitni, jer ta osoba će vas prokomentarisati te će nastaviti da živi po svom. I vi ste sigurno nekada nekoga ismijali, priznajte. Ja jesam i znam da to nije nimalo lijepo. Ali da li sam kasnije razmišljala o toj osobi? Naravno da ne. Stvarno me nakon dva minuta više ni ne interesuje. Ne znam zašto onda ljudi žive od drugih mišljenja. Samo se treba opustiti i biti svoj. Pogotovo socijalno anksiozni ljudi treba da se drže ovoga savjeta. Znam da nije lako izboriti se sa tom bolešću jer mislim da sam je i ja imala prije par godina, ali neki blaži oblik. Čitajte o tome na internetu. Ali na kraju sam shvatila da ne smijem tako da živim. Ne smijem da živim u strahu od toga šta će ljudi reći na ono što ja kažem. Ne smijem biti stidljiva. Život zahtijeva od mene da budem komunikativna. Sada me ne možete prepoznati. Osoba sam koja je shvatila koliko je to nebitno i izborila se sa stidljivošću ili socijalnom anksioznošću. Nisam ni sama sigurna šta je to bilo. Znači, budite milion posto sigurni da se možete riješiti toga, samo je potrebna borba. Ne odustajte. Život, to je za mene pojam koji nema definiciju. Svi mi imamo različiti pogled na njega, ali svi smo u neku ruku isti.




Ni sama više ne znam šta sam sve napisala u ovom postu. Možete da pročitate sve što je u jednom trenutku izašlo iz moje glave, sve ono o čemu razmišljam prethodnih dana. Nadam se da ne mislite da ste bezveze izgubili par minuta svog dragocjenog života čitajući ovaj tekst. :)

Instagram: @anjaxly
E-mail: anjasland@gmail.com


понедељак, 02. октобар 2017.

Goodbye september, hello october!

Došao nam je i jedan od mojih zasigurno najomiljenijih mjeseci, a možda je čak i omiljeni, a to je oktobar. Mogu vam navesti mnogo razloga zašto mu pridajem tu titulu. Prvi i najveći je moj rođendan, a i slava zajedno sa njim. Ko još ne voli svoj rođendan? Možda stvarno postoje takvi ljudi, negdje, u nekoj državi preko sedam gora, planina i mora... Pa zatim ga volim jer je to pravi jesenji mjesec, a ja obožavam jesen i svu tu atmosferu! Toplu odjeću, knjige, filmove, toplu čokoladu, vašar u mojem gradu, opalo lišće i ostalo. Nekako se baš divno osjećam tokom ovog godišnjeg doba. Ja se ne mogu odlučiti koje mi je omiljeno godišnje doba, svako me usrećuje na svoj način. I proljeće i ljeto i jesen i zima imaju svoje prednosti i mane. Znam da sam nekada tvrdila da mi je ljeto omiljeno, ali to više ne mogu da kažem. Shvatila sam da su mi ipak sva podjednako draga. Naprimjer ono što volim kod zime je snijeg i topla odjeća, ali ne volim hladnoću jer sam zimogrožljiva i imam slabu cirkulaciju na nogama i rukama. Kod ljeta volim raspust, slobodno vrijeme, izlaske, bazene, plažu, a ne volim prevelike vrućine. Znači sve ima svoje mane i prednosti i ja uživam u sve i jednom godišnjem dobu. E sada, da vam nešto kažem. Imam neke ciljeve koje želim da ispunim tokom oktobra i evo napisaću vam koji su. 




• Pročitati 2 knjige (ovo je i previše obzirom na to koliko obaveza imam)
• Pogledati 2 sezone serije (serija koju sam počela da gledam je Gossip girl)
• Kupiti gomilu mirišljavih svijeća za sobu (želim da mi soba miriše na jesen)
• Redovno učiti (ovo je cilj svakom školarcu, a da li ćemo ga postići pitanje je sad...)
• Napraviti DIY za sobu i za Halloween (želim da napravim nešto jesenje za svoju sobu, a i planirala sam sa drugaricama da "proslavimo" noć vještica uz horore i hrpu kokica)

Javljam vam da li sam uspjela da ih ispunim. Želim sada da pređem na pregled septembra, uživajte.


BLOG

Nimalo nisam zadovoljna svojom (ne)redovitosti na blogu! Napisala sam jedan ili dva posta i stvarno mi je žao, pokušaću da ispravim to ovog mjeseca. Razlog su naravno školske obaveze i manjak inspiracije. Zašto uvijek govorim da će sve biti bolje od sljedećeg mjeseca? Neću se previše forsirati, dovoljno će biti jedan post sedmično. Kada mi bude do pisanja biće ih i mnogo više. Zasigurno je bolje pročitati jedan kvalitetan nego sedam nekvalitetno napisanih postova. Znam da više ne smijem da zapostavljam blog i to više neću raditi. Sama sebe više nerviram kada jednog dana odlučim da napišem, pa me onda pozove prijateljica u grad, te sutradan više nemam toliko volje za pisanje. Ili se umjesto pisanja nađe nešto bitnije, to me mnogo nervira. Moram se bolje organizovati, to je sigurno.


FILMOVI

Pogledala sam dva ili tri filma... mislim da su ipak bila dva. Da, i to dva veoma kvalitetna romantična filma, The Notebook i The Best of Me. Nemojte se čuditi što nisam gledala ove filmove. Sjećam se da sam ranije pogledala ovaj drugi film, ali samo do pola. Definitivno sam oduševljena ovim filmova i definitivno vam preporučujem da ih pogledate!




KNJIGE

Broj pročitanih knjiga u septembru je znatno veći od broja pogledanih filmova, čak za jedan je veći! U redu, otkad sam odlučila da više ne pišem toliko ozbiljno postove mislim da sada izgledaju možda previše neozbiljno. Ne, ne izgledaju, umišljam, jer ja jednostavno ne mogu bez sarkazma. Pređimo na stvar, a to su knjige koje sam pročitala u septembru. Prva je Bezazlene Laži - Keti Hopkins. Ova knjiga je pretežno za djevojčice od jedanaest pa do otprilike petnaest-šesnaest godina. Govori o iskrenosti, prijateljstvu, zaljubljenosti i svim tinejdžerskim mukama. Pročitajte je, neće vam oduzeti dugo vremena, a i izvućete bitnu pouku o iskrenosti iz nje. Sljedeća knjiga se naziva Slobodna Deca Samerhila - Aleksandar S. Nil. Ako nikada niste čuli za školu Samerhil, sada ću vam reći nešto o njoj.
Samerhil je škola u Engleskoj koju je osnovao Aleksandar Saterlend Nil. U njoj djeca imaju drugačija prava. Nisu obavezna da dolaze na nastavu ako ne žele. Mogu birati šta će raditi, čitati, ljenčariti, praviti nešto u radionici ili pak nešto drugo. Učitelji im ne nameću svoje stavove, a Nil kaže da je jedino važno da djeca budu srećna a ne da ispune očekivanja odraslih. Smatra da je bitno da se bave onim što vole, i da ne prate put svojih roditelja ako to istinski ne žele.
Ako želite da saznate nešto više o školi i detaljan opis takvog školovanja slobodno pročitajte knjigu. I posljednja knjiga koju sam pročitala u septembru je Ostani kraj mene - Gijom Muso, i mogu vam reći da je knjiga fantastična. Obožavam ovog pisca i nisam se razočarala ni u jednu njegovu knjigu.


SERIJE

U septembru sam pogledala dvije sezone Gossip girl i u oktobru želim da pogledam još dvije. 11. oktobra izlazi i druga sezona serije Riverdale i ne mogu dočekati taj dan!




OSTALO

Pod ostalim ću svrstati školu, prijateljstvo, razna dešavanja itd. Početak ovog lijepog mjeseca obilježio je događaj koji će mi zasigurno ostati u sjećanju veoma, veoma dugo, a to je ekskurzija. Bili smo pet dana u Igalu na moru i sve bih dala da vratim ponovo te dane! Bilo mi je stvarno divno, svi smo se družili i što je najvažnije bili smo zajedno i zbližili smo se. Postali smo kao jedna porodica. Rodile su se i nove ljubavi, ali psst, nećemo o tome ništa pričati. Kupanje i diskoteka su bili najljepši trenuci, kao i glupiranje po sobama do gluvog doba noći. Ono loše je to što smo morali da idemo u školu u ponedeljak iako nismo bili baš potpuno spremni, haha. Ovaj mjesec su obilježili i mnogi nastupi sa folklorom, i gostovanje folkloraša iz Kraljeva i Slankamena koji su spavali kod nas. Baš sam se lijepo sprijateljila sa dvjema djevojkama iz Kraljeva, predobre su. Ono što sam primjetila je jako divno, a to je da se ove školske godine u razredu najbolje slažemo. Ovo nam je zadnja godina u osnovnoj, a ne sumnjam da će biti i najbolja. Svi se tako lijepo odnosimo jedni prema drugima da će mi stvarno biti žao kada dođe vrijeme za rastanak. Septembar su mi obilježila mnoga nova prijateljstva, nova iskustva i zbližavanje sa prijateljima! Bio je ovo jedan kvalitetno proveden mjesec jer sam se dosta potrudila i oko škole. Nadam se da će oktobar biti još bolji!




Instagram: @anjaxly
E-mail: anjasland@gmail.com


уторак, 19. септембар 2017.

Kako učim istoriju? #BTS

I dobrodošli u posljednji post sa oznakom #BTS, nadam se da ste uživali u kolekciji tih postova jer ih je bilo zaista mnogo, četiri. Naravno, ovo je bio sarkazam, a ja jednostavno bez njega ne mogu. Planirala sam da ih bude mnogo više, ali imala sam mnogo stvari koje sam morala da uradim. Uostalom, tu je bila i ekskurzija na kojoj sam se stvarno savršeno provela. Nikada je neću zaboraviti, to je bilo zaista predivno iskustvo. Jedina zamjerka mi je bila na našu sobu, jer nije bila pretjerano opremljena i čista. Ekskurzija zaslužuje jedan poseban post, te se nadam da ću ga napisati u skorijem vremenu. Škola je počela i već imam gomilu obaveza, provela sam danas gotovo četiri sata učeći. Znate i sami da se u ovom periodu rade nove lekcije, pa odmah nakon toga slijede ispitivanja i kontrolni radovi. Neću previše da se žalim. Ove godine se moram mnogo potruditi oko učenja i male mature da bih upisala željenu srednju školu. Oh, imam jednu novost koja vam nije toliko važna, ali meni jeste. Mi još uvijek ne znamo da li će nam uvesti malu maturu ove godine po prvi put, javiće nam tek u januaru ili februaru. Do sada smo imali samo eksterno vrednovanje koje se nije računalo za srednju školu, ali ove godine uvode u neke škole u Republici Srpskoj malu maturu čiji će se bodovi računati za srednju. Nadam se da nećemo biti toliki baksuzi pa da nas izaberu, ali... vjerovatno hoćemo. Kada samo pomislim koliko ću samo morati učiti, pa evo već mi mrak pada na oči. Da vas ne bih gnjavila previše o tome jer to nije vaš problem, mogli bismo preći na temu današnjeg posta. 




Podijeliću sa vama svoj način učenja istorije, jer po meni je to najteži predmet i uvijek najduže učim upravo istoriju. Mislim da većina vas ovako uči istoriju. Kada sam bila u nižim razredima moje učenje tog predmeta je bilo drugačije nego sada. Pokušavala sam sve da naučim napamet i uopšte se nisam udubila u čitanje lekcije da bih je shvatila, nego sam samo onako čitala radi reda. Naravno, to je prouzrokovalo nekoliko uzaludno provedenih sati. Ja sam to sve naučila napamet, ali već nakon sedmicu dana moje znanje te lekcije je izblijedilo. Nikada nemojte da učite ovako kao što sam ja nekada, jer oduzima mnogo vremena a i teže je. Prije godinu ili dvije sam valjda napokon došla pameti, te sam se zapitala vrijedi li učiti sve napamet. Zapitala sam se postoji li nešto lakše što mi neće oduzimati previše vremena. Tako sam ja isprobavala razne načine učenja, a sada ću podijeliti sa vama onaj koji meni najviše odgovara. Prvo što uvijek uradim je da pročitam lekciju ali kao neku priču, pokušavam da lekciju čitam kao kada čitam knjigu. Udubim se u čitanje i sve povezujem kao priču. Lekcija tako postaje mnogo zanimljivija. U glavi također zamišljam slike tih događaja, ali to radim tokom učenja svih predmeta. Nakon što sam pročitala lekciju ja ne podvlačim najbitnije, nego pokušam da ispričam ono što sam zapamtila. Zatim čitam dio po dio, i tako pričam ono što sam zapamtila ali ne baš sve kao što piše u knjizi. Nakon svakog naučenog dijela ja ponovim sve i tako mnogo bolje upamtim, i na kraju kada sve naučim ponovim nekoliko puta. Otkako sam počela da praktikujem ovaj način, shvatila sam koliko mi manje vremena treba za jednu lekciju. Lekcija je naučena već za petnaest minuta do pola sata. I kada shvatim da veoma dobro znam tu lekciju slijedi još jedan zanimljiv korak, a to su pitanja. Na papiriće napišem pitanja, a u svesku odgovore, te izvlačim pitanja i odgovaram i zatim u svesci provjerim da li je tačno. Ovo ne radim baš svaki put, ali veoma često praktikujem to.




Nemojte pomišljati da ostale predmete učim napamet, naravno da ne, odavno sam prevazišla to. Ali nijedan predmet ne mogu učiti baš kao što učim istoriju, jer drugi predmeti su mi nekako drugačiji i lakši. Naprimjer biologiju ne mogu zamišljati kao priču, nego moram učiti od čega se sastoji ćelija, u koju grupu riba spada šaran itd. Definicije iz fizike ne možete da ne naučite napamet, naravno da možete malo da promjenite ali to je uglavnom slično kao u knjizi. Lekcije iz vjeronauke, muzičkog i likovnog su takođe istorija te ih učim na isti način. Postoje razni načini učenja i pokušajte da pronađete onaj koji vam najviše odgovara. 




Kako vi učite istoriju?


Instagram: @anjaxly
E-mail: anjasland@gmail.com

четвртак, 31. август 2017.

Moj planer #BTS

I sami ste svjesni koliko je malo ostalo do početka škole, nema potrebe da vam naglašavam. Imali smo skoro tri mjeseca da se odmorimo i eto, sada moramo ponovo da učimo i patimo se. Previše mi je drago zbog toga, jedostavno vam ne mogu opisati koliko. Dobro, neću previše da naklapam o tome kako mi se ne ide u školu. Tema današnjeg posta je kako sam ja uredila svoj planer. Ove godine sam odlučila da ga ponovo napravim, ali i da pokušam redovno da ga koristim. Čitala sam dosta o tome kako je mnogima pomogao i da su se bolje organizovali uz pomoć planera, tako da sam ovaj put odlučila da ga napravim i redovno koristim. To je ustvari obična sveska koju sam ja pretvorila u planer, ali nisam uređivala spoljašnju stranu jer mi to nije toliko bitno. Bitno mi je samo da imam gdje da zapišem sve obaveze, kontrolne, pročitane knjige, odgledane filmove i druge stvari. Meni se mnogo dopada kako sam ja to sve napravila, pa ako vas interesuje nastavite da čitate. 




Kao što sam već napomenula, nisam uređivala spoljašnjost sveske. Dopada mi se i ovakav izgled, baš mi je nekako kul. Izgled bi bio savršen za nekakav travel planner, ali ja ne putujem baš često pa nema potrebe da ga pravim. Ako ste vi jedni od onih koji svaki mjesec obilaze različite destinacije odlično bi bilo da pokušate da ga napravite. Imate mnogo ideja na Pinterestu. Ta aplikacija mi uljepšava život, čim uđem u nju već sam inspirisana. Ko je nije instalirao ne znam šta čeka više. Vratimo se mi na moj planer. Rekla sam, ovo je jedna obična sveska pretvorena u planer, a to je i ono što najviše volim. Ljepše mi je nego kada kupim gotovi planer. 




Ovako izgleda početna stranica mog planera, iliti bullet journal-a. Nisam sigurna da li postoji razlika između njih, pa ako vi znate slobodno napišite u komentar. Meni je baš simpatičan ovaj naziv koji sam napisala na prvoj stranici, stoga sam ga i stavila. Ako se budete pitali gdje sam pronašla inspiraciju, odmah da vam kažem da na Pinterestu postoji na hiljade fotografija raznih planera, te sam je tu pronašla. I da ako vas zanima, prekrižila sam svoje prezime iz ličnih razloga.
Na sledećoj stranici se nalazi moj raspored časova i to nije toliko važno da bih vam pokazala.




Nakon toga slijedi stranica sa filmovima koje želim da pogledam u što kraćem roku. Ne zamjerite što se na većini stranica vidi otisak od flomastera sa druge strane, nisam mogla ništa da uradim povodom toga. Vjerujem da većina vas posjeduje ovakvu stranicu, i da vam pomaže kada čujete za neki dobar film. Mogu vam reći da mi se sviđa kako sam nacrtala ovu filmsku traku, a i nadam se da ću uskoro pogledati ove filmove jer sam čule lijepe riječi o njima.




Kada sam ugledala ovaj mood tracker na pinterestu oduševila sam se! Odlučila sam da napravim identičan jer mi se mnogo dopao. Nikada nisam zabilježavala svoja raspoloženja, ali za sve postoji prvi put. Možda mi i neće biti toliko zanimljivo kao sada, ali vidjećemo sve. Možda čak i nije toliko bitno da to zabilježim, ali nema veze, ja moram da probam sve što mi se dopadne. Ako se i vama dopada ova ideja slobodno je ubacite u svoj planer/bullet journal.




Odlučila sam da zapisujem i knjige koje budem pročitala. Juče sam počela sa čitanjem knjige Slobodna deca Samerhila, pa sam je i dodala na listu. Nekada ću možda napisati poseban post o toj knjizi, ako želite. Ovo je po meni veoma korisna lista.




Kao što i sami vidite, ovde ću zapisivati citate koje mi se dopadnu. Ova stranica mi se možda i najviše dopada od svih. Još uvijek nisam zapisala nijedan citat ali sigurna sam da hoću. Najvjerovatnije će se ovde naći najviše motivacionih citata, ali biće i drugih.




Kada sam tužna, samo pročitam ovu listu i odmah mi je bolje. Kada shvatim koje sve stvari me čine srećnom a da to ponekad i ne shvatam, bude mi bolje. Još nisam završila sa pisanjem, želim da cijela stranica bude popunjena a i biće. Preporučujem svima da ovo naprave, nebitno u kakvoj svesci.




I sada prelazim na ono najvažnije, a to je nedeljna lista. Ovde ću naravno da zapisujem obaveze koje moram izvršiti tokom dana, ali i pismene i usmene provjere da ne bih zaboravila na njih. Napravila sam i dio gdje ću zabilježavati koliko vode pijem dnevno, ali sumnjam da ću to redovno zabilježavati jer već imam aplikaciju za to. 

Nadam se da vam se dopao današnji post. Pišite mi u komentare da li vi koristite planer. :)

Instagram: @anjaxly
E-mail: anjasland@gmail.com



четвртак, 24. август 2017.

Kako izgleda prvi septembar iz mog ugla? #BTS

Prvi septembar nije posve običan datum, on za sve učenike predstavlja početak nove školske godine, odnosno jedno novo poglavlje u njihovom školovanju. Za mene je predstojeća školska godina veoma važna jer mi je i posljednja u osnovnoj školi. Potrudiću se da u devetom razredu ostvarim jednako dobar uspjeh kao i u osmom, da bih mogla da upišem željenu srednju školu. Također je veoma bitno da dobro uradim prijemni, ali još uvijek neću pretjerano razmišljati o tome. Sve u svoje vrijeme. Taj prvi septembar kojeg sam pomenula na početku posta nam je veoma blizu, ostalo nam je gotovo nedelju dana do kraja raspusta. Imali smo mnogo vremena da se odmorimo i radimo ono što želimo i volimo, ali ipak nam ne bi škodilo još malo, sigurna sam u to. Povodom toga ništa ne možemo uraditi, jedino nam preostaje da idemo u školu iako većina nas nije pretjerano raspoložena za to. Ja sam danas odlučila da vam predstavim kako to izgleda moj prvi dan u školi. Svake godine je prilično slična situacija, pa nastavite da čitate ako vas zanima.




Počeću sa danom koji prethodi prvom septembru. Budim se i shvatam da je ovo posljednji dan raspusta,  pa sklapam oči još nekoliko minuta jer ipak više neću moći toliko dugo spavati. Ustajem iz kreveta, obavljam ličnu higijenu, doručkujem i odlazim u svoju sobu. Odmah ulazim u youtube  i shvatam da ću gotovo čitav dan provesti gledajući back to school videe i čitajući postove na blogu. Usput ću nastaviti sa uređivanjem planera i napraviti još nekoliko DIY projekata za školu. Odabraću savršen outfit za prvi dan, a i tražiću cipele koje se savršeno slažu uz njega. Sve mora biti savršeno jer ipak je to prvi dan škole. Nakon što sam sve to obavila slijedi raspoređivanje knjiga. U mojoj školi se odmah prvi dan moraju nositi knjige, ne znam kako je kod vas. Sve to savršeno rasporedim u svoj super kul novi ranac, i naravno da imam sav pribor za školu u svim mogućim bojama. I kada uđem na društvene mreže odmah primjetim da su sve objave posvećene školi. Nisam baš pretjerano srećna zbog toga, ali ipak sam pomalo uzbuđena i to skoro nikom ne govorim. U sebi mislim kako jedva čekam da vidim sve svoje prijatelje i iskoristim sav novi pribor, ali osobama oko mene govorim kako sam mnogo tužna zbog početka nove školske godine. Kada sam obavila sve shvaćam da je još uvijek raspust i da bih mogla da pogledam neki film. Nakon filma odlazim na spavanje, i pretežno svake godine to bude oko ponoći, malo ranije nego inače. Znam da to nije baš dobro, ali treba vremena da se priviknem. 




I zatim prelazim na glavnu temu ovog posta, a to je kako zapravo izgleda prvi septembar iz mog ugla. Prethodne večeri sam navila alarm naravno, i ujutru se budim pretežno lako. Kod mene je to slučaj samo prvog dana škole, uvijek ustanem veoma lako bez odlaganja alarma, a nadam se da će tako biti i ove godine. Kada se probudim odmah pomislim na to da škola počinje i nerijetko budem veoma uzbuđena zbog toga. Ustajem bez poteškoća i odlazim u toalet. Obavljam ličnu higijenu i pojedem nešto. Zatim oblačim svoj savršeni outfit za prvi dan škole, barem je tako bilo prethodnih godina. Već nisam toliko za to da je prvi dan neophodno obući se posebno. Sada shvatam da nije toliko ni bitno, ali ipak ako neko želi da se obuče posebno neka to i uradi. I kada sam obavila sve što je neophodno, napokon krećem u moju omiljenu ustanovu, školu. Ugledam sve svoje prijatelje i zagrlim ih, odnosno ne baš sve, ima i onih koje ne podnosim baš. Neću se sigurno praviti da mi nedostaju, nema prevelike potrebe za time. Svi zajedno ulazimo u učionicu, a nakon nekoliko minuta i nastavnik. Mi svake godine imamo prvi čas kod odjeljenskog starješine i to je veoma dobro. On nas upita kako smo proveli raspust, i tokom tog prvog časa se baš ispričamo. Odlazimo na sledeći čas, i neka naprimjer to bude istorija. Još uvijek nismo navikli da je škola počela, a nastavnica je odlučila da prvi dan pišemo novu lekciju. Učenici su ogorčeni, jednostavno im nije do pisanja. Mislili smo da ćemo taj dan provesti u pričanju, ali to se dešavalo samo u nižim razredima. Ne piše mi se baš, ali moram. Pokušavam da sve uredno napišem i da to bude puno boja, i čitko napisano. Uspjeva mi prvih nekoliko minuta, ali kasnije mi više nije do toga da bude savršeno uredno, samo mi je do toga da čas završi. Shvatam da škola ipak nije moja omiljena ustanova, i jedva čekam veliki odmor. U glavi pomislim koliko ću još puta morati ustati ovako rano i pisati lekcije, i kada shvatim koliko odmah mi ne bude dobro. Bilo je lijepo gledati sve te BTS videe, ali moja škola nije ni slična tim u videima. Kod njih sve izgleda tako tumblr. Jedini razlog zbog kojeg volim školu jesu moji prijatelji. Postoji i još nekoliko stvari koje školu čine ljepšim mjestom, ali i one ponekad dosade. Tek tada shvatam koliko mi je zapravo bilo lijepo na raspustu. 




I kada je škola konačno završila stižem kući i javljam se roditeljima. Oni me naravno upitaju ono poznato pitanje, kako je bilo u školi. Kažem im kako je bilo dobro, ali ipak je bilo ljepše na raspustu. Odmah čim dođem zapisujem obaveze u planer ako ih imam, jer ponekad se zna desiti da ih nemam mnogo prvog dana. Uzimam telefon i pišem prijateljima iz razreda. Odmah počinjem da učim prve lekcije da mi se ne bi nagomilalo gradivo, ali to se na kraju nekad i desi. Shvatam da kada naučim sve imam dovoljno vremena za sve ostalo, te pokušavam da učim iako to nisam radila već skoro tri mjeseca. Također shvatam ću morati još mnogo da učim, jer škola je ipak tek počela. Nisam zadovoljna zbog toga i poželim da sam još na raspustu, tako je bilo lijepo dok je trajao. Nema veze, odbrojavanje do zimskog raspusta može da počne, pa nije ni on tako daleko, zar ne?




U ovom postu sam opisala kako inače izgleda moj prvi dan u školi, i to ne bude svake godine skroz isto, ali skoro svake je upravo ovakav. Dan prije budem veoma uzbuđena zbog škole i gledam BTS videe. Oni me inspirišu da napravim nešto kreativno za školu, nešto što niko neće imati. Ali kada se vratim iz škole prvog dana shvatim da mi je na raspustu bilo mnogo ljepše. :)

Kako izgleda vaš prvi septembar? 


Instagram: @anjaxly
E-mail: anjasland@gmail.com