субота, 02. децембар 2017.

Malo o životu

Razmišljam o životu. Razmišljam o tome koliko vrijeme brzo prolazi, kao da sam juče krenula u šesti razred, a sada je vrijeme da se spremam za srednju školu. Razmišljam kako sve lijepo što se desi ostaje samo u našem sjećanju. Možemo uživati u dobrim stvarima samo dok se dešavaju, a kasnije nam ostaje samo jedno lijepo sjećanje. Isto tako je i sa onim manje lijepim stvarima, samo što u njima ne uživamo. One su tu da nas nauče nečemu i da iz njih izvučemo pouku koja će nam biti potrebna za budućnost. Vrijedi li onda truditi se biti srećan i optimističan kada ćemo na kraju svi umrijeti i nećemo imati ništa od te naše sreće? Mogu samo da zamislim koliko ljudi je sebi postavilo ovo naizgled glupo pitanje. Taj broj je pozamašan. I vi ste se sigurno barem jednom zapitali. A kako i ne biste?




Ponekad mi uopšte nije jasno šta je život. Stanem pred ogledalo, pogledam se i zapitam se ko sam ja, kako sam ja nastala. Kako je sve ovo moglo nastati ni iz čega. Kada i kako je zapravo svijet nastao. Razmišljam i kako bi bilo da se nalazim u koži nekoga drugoga. Ponekad se previše opterećujem ovakvim pitanjima, ali zanima me. Vrijeme će proći, mi ćemo umrijeti i naslijediće nas nove generacije i tako stalno. Pitam se da li će svijet ikada nestati, da li postoji nešto što može jednostavno rastaviti Zemlju na paramparčad. Šta bi bilo kada bi se to desilo? Postoje li životi na drugim planetama? Ja sam sto posto ubijeđena da postoje. Možda su oni napredniji od nas, a možda su kao mi prije par miliona godina. Ko zna šta sve postoji u svemiru. Vratiću se na ono pitanje, vrijedi li sav taj trud? Vrijedi li neprestano učiti radi dobrih ocjena i dobre budućnosti? Naravno da vrijedi. Iako će se sve na kraju završiti, vrijedi. Mi možemo da uživamo u svemu što volimo da radimo, da putujemo, čitamo, pišemo, kuhamo, plešemo... Čitala sam na internetu kako je mnogima cilj u životu da umru i da završe sa svim. Ne razumijem. Zašto ne bismo uživali u stvarima koje volimo kada već možemo? Knjiški moljci veoma dobro znaju koliko je lijep osjećaj uzeti knjigu u ruke i udubiti se u radnji. Tih nekoliko sati ili minuta ste uložili u nešto korisno i dobro. Vi možete da iznova i iznova ponavljate tu radnju. Kada dođe kraj sjetićete se koliko ste vremena uložili u ono što volite da radite. Sada bi neko možda rekao, a šta imam ja od tog sjećanja?




Suština ovog teksta uopšte nije da vi radite ono što volite zbog sjećanja, već da uživate dok to radite. Plesači znaju kako je divan osjećaj otplesati nešto pred publikom i dobiti veoma glasan aplauz. Ali onaj koji je prisiljen od sttane nekoga da se bavi plesom, njemu to nije divan osjećaj. Nikada, ali bukvalno nikada ne treba određivati nekome put. Roditelji ne smiju da gaze dječje snove. Pustite ih da rade sve što vole. Život je jedan. Neće imati nijedno lijepo sjećanje na djetinjstvo. Ustvari, ko zna šta se dešava sa čovjekom poslije smrti? Nadam se da ću jednom dobiti odgovor na sva ova pitanja koja sam postavila. Vi niste ni svjesni kako se ja nekad čudno osjećam kada pokušavam da se zamislim u nečijoj koži. Zamišljam kako ja izgledam dok neko priča sa mnom, kakvom osobom me ljudi smatraju. Ono što često mislim su i komentari drugih ljudi. Smatram da su mnogo nebitni, jer ta osoba će vas prokomentarisati te će nastaviti da živi po svom. I vi ste sigurno nekada nekoga ismijali, priznajte. Ja jesam i znam da to nije nimalo lijepo. Ali da li sam kasnije razmišljala o toj osobi? Naravno da ne. Stvarno me nakon dva minuta više ni ne interesuje. Ne znam zašto onda ljudi žive od drugih mišljenja. Samo se treba opustiti i biti svoj. Pogotovo socijalno anksiozni ljudi treba da se drže ovoga savjeta. Znam da nije lako izboriti se sa tom bolešću jer mislim da sam je i ja imala prije par godina, ali neki blaži oblik. Čitajte o tome na internetu. Ali na kraju sam shvatila da ne smijem tako da živim. Ne smijem da živim u strahu od toga šta će ljudi reći na ono što ja kažem. Ne smijem biti stidljiva. Život zahtijeva od mene da budem komunikativna. Sada me ne možete prepoznati. Osoba sam koja je shvatila koliko je to nebitno i izborila se sa stidljivošću ili socijalnom anksioznošću. Nisam ni sama sigurna šta je to bilo. Znači, budite milion posto sigurni da se možete riješiti toga, samo je potrebna borba. Ne odustajte. Život, to je za mene pojam koji nema definiciju. Svi mi imamo različiti pogled na njega, ali svi smo u neku ruku isti.




Ni sama više ne znam šta sam sve napisala u ovom postu. Možete da pročitate sve što je u jednom trenutku izašlo iz moje glave, sve ono o čemu razmišljam prethodnih dana. Nadam se da ne mislite da ste bezveze izgubili par minuta svog dragocjenog života čitajući ovaj tekst. :)

Instagram: @anjaxly
E-mail: anjasland@gmail.com


понедељак, 02. октобар 2017.

Goodbye september, hello october!

Došao nam je i jedan od mojih zasigurno najomiljenijih mjeseci, a možda je čak i omiljeni, a to je oktobar. Mogu vam navesti mnogo razloga zašto mu pridajem tu titulu. Prvi i najveći je moj rođendan, a i slava zajedno sa njim. Ko još ne voli svoj rođendan? Možda stvarno postoje takvi ljudi, negdje, u nekoj državi preko sedam gora, planina i mora... Pa zatim ga volim jer je to pravi jesenji mjesec, a ja obožavam jesen i svu tu atmosferu! Toplu odjeću, knjige, filmove, toplu čokoladu, vašar u mojem gradu, opalo lišće i ostalo. Nekako se baš divno osjećam tokom ovog godišnjeg doba. Ja se ne mogu odlučiti koje mi je omiljeno godišnje doba, svako me usrećuje na svoj način. I proljeće i ljeto i jesen i zima imaju svoje prednosti i mane. Znam da sam nekada tvrdila da mi je ljeto omiljeno, ali to više ne mogu da kažem. Shvatila sam da su mi ipak sva podjednako draga. Naprimjer ono što volim kod zime je snijeg i topla odjeća, ali ne volim hladnoću jer sam zimogrožljiva i imam slabu cirkulaciju na nogama i rukama. Kod ljeta volim raspust, slobodno vrijeme, izlaske, bazene, plažu, a ne volim prevelike vrućine. Znači sve ima svoje mane i prednosti i ja uživam u sve i jednom godišnjem dobu. E sada, da vam nešto kažem. Imam neke ciljeve koje želim da ispunim tokom oktobra i evo napisaću vam koji su. 




• Pročitati 2 knjige (ovo je i previše obzirom na to koliko obaveza imam)
• Pogledati 2 sezone serije (serija koju sam počela da gledam je Gossip girl)
• Kupiti gomilu mirišljavih svijeća za sobu (želim da mi soba miriše na jesen)
• Redovno učiti (ovo je cilj svakom školarcu, a da li ćemo ga postići pitanje je sad...)
• Napraviti DIY za sobu i za Halloween (želim da napravim nešto jesenje za svoju sobu, a i planirala sam sa drugaricama da "proslavimo" noć vještica uz horore i hrpu kokica)

Javljam vam da li sam uspjela da ih ispunim. Želim sada da pređem na pregled septembra, uživajte.


BLOG

Nimalo nisam zadovoljna svojom (ne)redovitosti na blogu! Napisala sam jedan ili dva posta i stvarno mi je žao, pokušaću da ispravim to ovog mjeseca. Razlog su naravno školske obaveze i manjak inspiracije. Zašto uvijek govorim da će sve biti bolje od sljedećeg mjeseca? Neću se previše forsirati, dovoljno će biti jedan post sedmično. Kada mi bude do pisanja biće ih i mnogo više. Zasigurno je bolje pročitati jedan kvalitetan nego sedam nekvalitetno napisanih postova. Znam da više ne smijem da zapostavljam blog i to više neću raditi. Sama sebe više nerviram kada jednog dana odlučim da napišem, pa me onda pozove prijateljica u grad, te sutradan više nemam toliko volje za pisanje. Ili se umjesto pisanja nađe nešto bitnije, to me mnogo nervira. Moram se bolje organizovati, to je sigurno.


FILMOVI

Pogledala sam dva ili tri filma... mislim da su ipak bila dva. Da, i to dva veoma kvalitetna romantična filma, The Notebook i The Best of Me. Nemojte se čuditi što nisam gledala ove filmove. Sjećam se da sam ranije pogledala ovaj drugi film, ali samo do pola. Definitivno sam oduševljena ovim filmova i definitivno vam preporučujem da ih pogledate!




KNJIGE

Broj pročitanih knjiga u septembru je znatno veći od broja pogledanih filmova, čak za jedan je veći! U redu, otkad sam odlučila da više ne pišem toliko ozbiljno postove mislim da sada izgledaju možda previše neozbiljno. Ne, ne izgledaju, umišljam, jer ja jednostavno ne mogu bez sarkazma. Pređimo na stvar, a to su knjige koje sam pročitala u septembru. Prva je Bezazlene Laži - Keti Hopkins. Ova knjiga je pretežno za djevojčice od jedanaest pa do otprilike petnaest-šesnaest godina. Govori o iskrenosti, prijateljstvu, zaljubljenosti i svim tinejdžerskim mukama. Pročitajte je, neće vam oduzeti dugo vremena, a i izvućete bitnu pouku o iskrenosti iz nje. Sljedeća knjiga se naziva Slobodna Deca Samerhila - Aleksandar S. Nil. Ako nikada niste čuli za školu Samerhil, sada ću vam reći nešto o njoj.
Samerhil je škola u Engleskoj koju je osnovao Aleksandar Saterlend Nil. U njoj djeca imaju drugačija prava. Nisu obavezna da dolaze na nastavu ako ne žele. Mogu birati šta će raditi, čitati, ljenčariti, praviti nešto u radionici ili pak nešto drugo. Učitelji im ne nameću svoje stavove, a Nil kaže da je jedino važno da djeca budu srećna a ne da ispune očekivanja odraslih. Smatra da je bitno da se bave onim što vole, i da ne prate put svojih roditelja ako to istinski ne žele.
Ako želite da saznate nešto više o školi i detaljan opis takvog školovanja slobodno pročitajte knjigu. I posljednja knjiga koju sam pročitala u septembru je Ostani kraj mene - Gijom Muso, i mogu vam reći da je knjiga fantastična. Obožavam ovog pisca i nisam se razočarala ni u jednu njegovu knjigu.


SERIJE

U septembru sam pogledala dvije sezone Gossip girl i u oktobru želim da pogledam još dvije. 11. oktobra izlazi i druga sezona serije Riverdale i ne mogu dočekati taj dan!




OSTALO

Pod ostalim ću svrstati školu, prijateljstvo, razna dešavanja itd. Početak ovog lijepog mjeseca obilježio je događaj koji će mi zasigurno ostati u sjećanju veoma, veoma dugo, a to je ekskurzija. Bili smo pet dana u Igalu na moru i sve bih dala da vratim ponovo te dane! Bilo mi je stvarno divno, svi smo se družili i što je najvažnije bili smo zajedno i zbližili smo se. Postali smo kao jedna porodica. Rodile su se i nove ljubavi, ali psst, nećemo o tome ništa pričati. Kupanje i diskoteka su bili najljepši trenuci, kao i glupiranje po sobama do gluvog doba noći. Ono loše je to što smo morali da idemo u školu u ponedeljak iako nismo bili baš potpuno spremni, haha. Ovaj mjesec su obilježili i mnogi nastupi sa folklorom, i gostovanje folkloraša iz Kraljeva i Slankamena koji su spavali kod nas. Baš sam se lijepo sprijateljila sa dvjema djevojkama iz Kraljeva, predobre su. Ono što sam primjetila je jako divno, a to je da se ove školske godine u razredu najbolje slažemo. Ovo nam je zadnja godina u osnovnoj, a ne sumnjam da će biti i najbolja. Svi se tako lijepo odnosimo jedni prema drugima da će mi stvarno biti žao kada dođe vrijeme za rastanak. Septembar su mi obilježila mnoga nova prijateljstva, nova iskustva i zbližavanje sa prijateljima! Bio je ovo jedan kvalitetno proveden mjesec jer sam se dosta potrudila i oko škole. Nadam se da će oktobar biti još bolji!




Instagram: @anjaxly
E-mail: anjasland@gmail.com


уторак, 19. септембар 2017.

Kako učim istoriju? #BTS

I dobrodošli u posljednji post sa oznakom #BTS, nadam se da ste uživali u kolekciji tih postova jer ih je bilo zaista mnogo, četiri. Naravno, ovo je bio sarkazam, a ja jednostavno bez njega ne mogu. Planirala sam da ih bude mnogo više, ali imala sam mnogo stvari koje sam morala da uradim. Uostalom, tu je bila i ekskurzija na kojoj sam se stvarno savršeno provela. Nikada je neću zaboraviti, to je bilo zaista predivno iskustvo. Jedina zamjerka mi je bila na našu sobu, jer nije bila pretjerano opremljena i čista. Ekskurzija zaslužuje jedan poseban post, te se nadam da ću ga napisati u skorijem vremenu. Škola je počela i već imam gomilu obaveza, provela sam danas gotovo četiri sata učeći. Znate i sami da se u ovom periodu rade nove lekcije, pa odmah nakon toga slijede ispitivanja i kontrolni radovi. Neću previše da se žalim. Ove godine se moram mnogo potruditi oko učenja i male mature da bih upisala željenu srednju školu. Oh, imam jednu novost koja vam nije toliko važna, ali meni jeste. Mi još uvijek ne znamo da li će nam uvesti malu maturu ove godine po prvi put, javiće nam tek u januaru ili februaru. Do sada smo imali samo eksterno vrednovanje koje se nije računalo za srednju školu, ali ove godine uvode u neke škole u Republici Srpskoj malu maturu čiji će se bodovi računati za srednju. Nadam se da nećemo biti toliki baksuzi pa da nas izaberu, ali... vjerovatno hoćemo. Kada samo pomislim koliko ću samo morati učiti, pa evo već mi mrak pada na oči. Da vas ne bih gnjavila previše o tome jer to nije vaš problem, mogli bismo preći na temu današnjeg posta. 




Podijeliću sa vama svoj način učenja istorije, jer po meni je to najteži predmet i uvijek najduže učim upravo istoriju. Mislim da većina vas ovako uči istoriju. Kada sam bila u nižim razredima moje učenje tog predmeta je bilo drugačije nego sada. Pokušavala sam sve da naučim napamet i uopšte se nisam udubila u čitanje lekcije da bih je shvatila, nego sam samo onako čitala radi reda. Naravno, to je prouzrokovalo nekoliko uzaludno provedenih sati. Ja sam to sve naučila napamet, ali već nakon sedmicu dana moje znanje te lekcije je izblijedilo. Nikada nemojte da učite ovako kao što sam ja nekada, jer oduzima mnogo vremena a i teže je. Prije godinu ili dvije sam valjda napokon došla pameti, te sam se zapitala vrijedi li učiti sve napamet. Zapitala sam se postoji li nešto lakše što mi neće oduzimati previše vremena. Tako sam ja isprobavala razne načine učenja, a sada ću podijeliti sa vama onaj koji meni najviše odgovara. Prvo što uvijek uradim je da pročitam lekciju ali kao neku priču, pokušavam da lekciju čitam kao kada čitam knjigu. Udubim se u čitanje i sve povezujem kao priču. Lekcija tako postaje mnogo zanimljivija. U glavi također zamišljam slike tih događaja, ali to radim tokom učenja svih predmeta. Nakon što sam pročitala lekciju ja ne podvlačim najbitnije, nego pokušam da ispričam ono što sam zapamtila. Zatim čitam dio po dio, i tako pričam ono što sam zapamtila ali ne baš sve kao što piše u knjizi. Nakon svakog naučenog dijela ja ponovim sve i tako mnogo bolje upamtim, i na kraju kada sve naučim ponovim nekoliko puta. Otkako sam počela da praktikujem ovaj način, shvatila sam koliko mi manje vremena treba za jednu lekciju. Lekcija je naučena već za petnaest minuta do pola sata. I kada shvatim da veoma dobro znam tu lekciju slijedi još jedan zanimljiv korak, a to su pitanja. Na papiriće napišem pitanja, a u svesku odgovore, te izvlačim pitanja i odgovaram i zatim u svesci provjerim da li je tačno. Ovo ne radim baš svaki put, ali veoma često praktikujem to.




Nemojte pomišljati da ostale predmete učim napamet, naravno da ne, odavno sam prevazišla to. Ali nijedan predmet ne mogu učiti baš kao što učim istoriju, jer drugi predmeti su mi nekako drugačiji i lakši. Naprimjer biologiju ne mogu zamišljati kao priču, nego moram učiti od čega se sastoji ćelija, u koju grupu riba spada šaran itd. Definicije iz fizike ne možete da ne naučite napamet, naravno da možete malo da promjenite ali to je uglavnom slično kao u knjizi. Lekcije iz vjeronauke, muzičkog i likovnog su takođe istorija te ih učim na isti način. Postoje razni načini učenja i pokušajte da pronađete onaj koji vam najviše odgovara. 




Kako vi učite istoriju?


Instagram: @anjaxly
E-mail: anjasland@gmail.com

четвртак, 31. август 2017.

Moj planer #BTS

I sami ste svjesni koliko je malo ostalo do početka škole, nema potrebe da vam naglašavam. Imali smo skoro tri mjeseca da se odmorimo i eto, sada moramo ponovo da učimo i patimo se. Previše mi je drago zbog toga, jedostavno vam ne mogu opisati koliko. Dobro, neću previše da naklapam o tome kako mi se ne ide u školu. Tema današnjeg posta je kako sam ja uredila svoj planer. Ove godine sam odlučila da ga ponovo napravim, ali i da pokušam redovno da ga koristim. Čitala sam dosta o tome kako je mnogima pomogao i da su se bolje organizovali uz pomoć planera, tako da sam ovaj put odlučila da ga napravim i redovno koristim. To je ustvari obična sveska koju sam ja pretvorila u planer, ali nisam uređivala spoljašnju stranu jer mi to nije toliko bitno. Bitno mi je samo da imam gdje da zapišem sve obaveze, kontrolne, pročitane knjige, odgledane filmove i druge stvari. Meni se mnogo dopada kako sam ja to sve napravila, pa ako vas interesuje nastavite da čitate. 




Kao što sam već napomenula, nisam uređivala spoljašnjost sveske. Dopada mi se i ovakav izgled, baš mi je nekako kul. Izgled bi bio savršen za nekakav travel planner, ali ja ne putujem baš često pa nema potrebe da ga pravim. Ako ste vi jedni od onih koji svaki mjesec obilaze različite destinacije odlično bi bilo da pokušate da ga napravite. Imate mnogo ideja na Pinterestu. Ta aplikacija mi uljepšava život, čim uđem u nju već sam inspirisana. Ko je nije instalirao ne znam šta čeka više. Vratimo se mi na moj planer. Rekla sam, ovo je jedna obična sveska pretvorena u planer, a to je i ono što najviše volim. Ljepše mi je nego kada kupim gotovi planer. 




Ovako izgleda početna stranica mog planera, iliti bullet journal-a. Nisam sigurna da li postoji razlika između njih, pa ako vi znate slobodno napišite u komentar. Meni je baš simpatičan ovaj naziv koji sam napisala na prvoj stranici, stoga sam ga i stavila. Ako se budete pitali gdje sam pronašla inspiraciju, odmah da vam kažem da na Pinterestu postoji na hiljade fotografija raznih planera, te sam je tu pronašla. I da ako vas zanima, prekrižila sam svoje prezime iz ličnih razloga.
Na sledećoj stranici se nalazi moj raspored časova i to nije toliko važno da bih vam pokazala.




Nakon toga slijedi stranica sa filmovima koje želim da pogledam u što kraćem roku. Ne zamjerite što se na većini stranica vidi otisak od flomastera sa druge strane, nisam mogla ništa da uradim povodom toga. Vjerujem da većina vas posjeduje ovakvu stranicu, i da vam pomaže kada čujete za neki dobar film. Mogu vam reći da mi se sviđa kako sam nacrtala ovu filmsku traku, a i nadam se da ću uskoro pogledati ove filmove jer sam čule lijepe riječi o njima.




Kada sam ugledala ovaj mood tracker na pinterestu oduševila sam se! Odlučila sam da napravim identičan jer mi se mnogo dopao. Nikada nisam zabilježavala svoja raspoloženja, ali za sve postoji prvi put. Možda mi i neće biti toliko zanimljivo kao sada, ali vidjećemo sve. Možda čak i nije toliko bitno da to zabilježim, ali nema veze, ja moram da probam sve što mi se dopadne. Ako se i vama dopada ova ideja slobodno je ubacite u svoj planer/bullet journal.




Odlučila sam da zapisujem i knjige koje budem pročitala. Juče sam počela sa čitanjem knjige Slobodna deca Samerhila, pa sam je i dodala na listu. Nekada ću možda napisati poseban post o toj knjizi, ako želite. Ovo je po meni veoma korisna lista.




Kao što i sami vidite, ovde ću zapisivati citate koje mi se dopadnu. Ova stranica mi se možda i najviše dopada od svih. Još uvijek nisam zapisala nijedan citat ali sigurna sam da hoću. Najvjerovatnije će se ovde naći najviše motivacionih citata, ali biće i drugih.




Kada sam tužna, samo pročitam ovu listu i odmah mi je bolje. Kada shvatim koje sve stvari me čine srećnom a da to ponekad i ne shvatam, bude mi bolje. Još nisam završila sa pisanjem, želim da cijela stranica bude popunjena a i biće. Preporučujem svima da ovo naprave, nebitno u kakvoj svesci.




I sada prelazim na ono najvažnije, a to je nedeljna lista. Ovde ću naravno da zapisujem obaveze koje moram izvršiti tokom dana, ali i pismene i usmene provjere da ne bih zaboravila na njih. Napravila sam i dio gdje ću zabilježavati koliko vode pijem dnevno, ali sumnjam da ću to redovno zabilježavati jer već imam aplikaciju za to. 

Nadam se da vam se dopao današnji post. Pišite mi u komentare da li vi koristite planer. :)

Instagram: @anjaxly
E-mail: anjasland@gmail.com



четвртак, 24. август 2017.

Kako izgleda prvi septembar iz mog ugla? #BTS

Prvi septembar nije posve običan datum, on za sve učenike predstavlja početak nove školske godine, odnosno jedno novo poglavlje u njihovom školovanju. Za mene je predstojeća školska godina veoma važna jer mi je i posljednja u osnovnoj školi. Potrudiću se da u devetom razredu ostvarim jednako dobar uspjeh kao i u osmom, da bih mogla da upišem željenu srednju školu. Također je veoma bitno da dobro uradim prijemni, ali još uvijek neću pretjerano razmišljati o tome. Sve u svoje vrijeme. Taj prvi septembar kojeg sam pomenula na početku posta nam je veoma blizu, ostalo nam je gotovo nedelju dana do kraja raspusta. Imali smo mnogo vremena da se odmorimo i radimo ono što želimo i volimo, ali ipak nam ne bi škodilo još malo, sigurna sam u to. Povodom toga ništa ne možemo uraditi, jedino nam preostaje da idemo u školu iako većina nas nije pretjerano raspoložena za to. Ja sam danas odlučila da vam predstavim kako to izgleda moj prvi dan u školi. Svake godine je prilično slična situacija, pa nastavite da čitate ako vas zanima.




Počeću sa danom koji prethodi prvom septembru. Budim se i shvatam da je ovo posljednji dan raspusta,  pa sklapam oči još nekoliko minuta jer ipak više neću moći toliko dugo spavati. Ustajem iz kreveta, obavljam ličnu higijenu, doručkujem i odlazim u svoju sobu. Odmah ulazim u youtube  i shvatam da ću gotovo čitav dan provesti gledajući back to school videe i čitajući postove na blogu. Usput ću nastaviti sa uređivanjem planera i napraviti još nekoliko DIY projekata za školu. Odabraću savršen outfit za prvi dan, a i tražiću cipele koje se savršeno slažu uz njega. Sve mora biti savršeno jer ipak je to prvi dan škole. Nakon što sam sve to obavila slijedi raspoređivanje knjiga. U mojoj školi se odmah prvi dan moraju nositi knjige, ne znam kako je kod vas. Sve to savršeno rasporedim u svoj super kul novi ranac, i naravno da imam sav pribor za školu u svim mogućim bojama. I kada uđem na društvene mreže odmah primjetim da su sve objave posvećene školi. Nisam baš pretjerano srećna zbog toga, ali ipak sam pomalo uzbuđena i to skoro nikom ne govorim. U sebi mislim kako jedva čekam da vidim sve svoje prijatelje i iskoristim sav novi pribor, ali osobama oko mene govorim kako sam mnogo tužna zbog početka nove školske godine. Kada sam obavila sve shvaćam da je još uvijek raspust i da bih mogla da pogledam neki film. Nakon filma odlazim na spavanje, i pretežno svake godine to bude oko ponoći, malo ranije nego inače. Znam da to nije baš dobro, ali treba vremena da se priviknem. 




I zatim prelazim na glavnu temu ovog posta, a to je kako zapravo izgleda prvi septembar iz mog ugla. Prethodne večeri sam navila alarm naravno, i ujutru se budim pretežno lako. Kod mene je to slučaj samo prvog dana škole, uvijek ustanem veoma lako bez odlaganja alarma, a nadam se da će tako biti i ove godine. Kada se probudim odmah pomislim na to da škola počinje i nerijetko budem veoma uzbuđena zbog toga. Ustajem bez poteškoća i odlazim u toalet. Obavljam ličnu higijenu i pojedem nešto. Zatim oblačim svoj savršeni outfit za prvi dan škole, barem je tako bilo prethodnih godina. Već nisam toliko za to da je prvi dan neophodno obući se posebno. Sada shvatam da nije toliko ni bitno, ali ipak ako neko želi da se obuče posebno neka to i uradi. I kada sam obavila sve što je neophodno, napokon krećem u moju omiljenu ustanovu, školu. Ugledam sve svoje prijatelje i zagrlim ih, odnosno ne baš sve, ima i onih koje ne podnosim baš. Neću se sigurno praviti da mi nedostaju, nema prevelike potrebe za time. Svi zajedno ulazimo u učionicu, a nakon nekoliko minuta i nastavnik. Mi svake godine imamo prvi čas kod odjeljenskog starješine i to je veoma dobro. On nas upita kako smo proveli raspust, i tokom tog prvog časa se baš ispričamo. Odlazimo na sledeći čas, i neka naprimjer to bude istorija. Još uvijek nismo navikli da je škola počela, a nastavnica je odlučila da prvi dan pišemo novu lekciju. Učenici su ogorčeni, jednostavno im nije do pisanja. Mislili smo da ćemo taj dan provesti u pričanju, ali to se dešavalo samo u nižim razredima. Ne piše mi se baš, ali moram. Pokušavam da sve uredno napišem i da to bude puno boja, i čitko napisano. Uspjeva mi prvih nekoliko minuta, ali kasnije mi više nije do toga da bude savršeno uredno, samo mi je do toga da čas završi. Shvatam da škola ipak nije moja omiljena ustanova, i jedva čekam veliki odmor. U glavi pomislim koliko ću još puta morati ustati ovako rano i pisati lekcije, i kada shvatim koliko odmah mi ne bude dobro. Bilo je lijepo gledati sve te BTS videe, ali moja škola nije ni slična tim u videima. Kod njih sve izgleda tako tumblr. Jedini razlog zbog kojeg volim školu jesu moji prijatelji. Postoji i još nekoliko stvari koje školu čine ljepšim mjestom, ali i one ponekad dosade. Tek tada shvatam koliko mi je zapravo bilo lijepo na raspustu. 




I kada je škola konačno završila stižem kući i javljam se roditeljima. Oni me naravno upitaju ono poznato pitanje, kako je bilo u školi. Kažem im kako je bilo dobro, ali ipak je bilo ljepše na raspustu. Odmah čim dođem zapisujem obaveze u planer ako ih imam, jer ponekad se zna desiti da ih nemam mnogo prvog dana. Uzimam telefon i pišem prijateljima iz razreda. Odmah počinjem da učim prve lekcije da mi se ne bi nagomilalo gradivo, ali to se na kraju nekad i desi. Shvatam da kada naučim sve imam dovoljno vremena za sve ostalo, te pokušavam da učim iako to nisam radila već skoro tri mjeseca. Također shvatam ću morati još mnogo da učim, jer škola je ipak tek počela. Nisam zadovoljna zbog toga i poželim da sam još na raspustu, tako je bilo lijepo dok je trajao. Nema veze, odbrojavanje do zimskog raspusta može da počne, pa nije ni on tako daleko, zar ne?




U ovom postu sam opisala kako inače izgleda moj prvi dan u školi, i to ne bude svake godine skroz isto, ali skoro svake je upravo ovakav. Dan prije budem veoma uzbuđena zbog škole i gledam BTS videe. Oni me inspirišu da napravim nešto kreativno za školu, nešto što niko neće imati. Ali kada se vratim iz škole prvog dana shvatim da mi je na raspustu bilo mnogo ljepše. :)

Kako izgleda vaš prvi septembar? 


Instagram: @anjaxly
E-mail: anjasland@gmail.com 

четвртак, 17. август 2017.

8 stvari koje školu čine ljepšim mjestom #BTS

Vrijeme odmiče, što znači da nam je škola sve bliže i bliže, a i ja sam počela sezonu Back to school postova. Neko je zbog početka škole uzbuđen, a ja sam u onoj većini koja nije. Više mi se dopada imati slobodnog vremena na pretek i raditi šta god mi je milo, nego većinu vremena provesti učeći. Svjesna sam toga da nije moguće da raspust traje vječno, ali ne vjerujem ni da je ovako brzo prošao. Kao da sam juče pisala ciljeve koje želim ispuniti do kraja ljeta, a evo sada treba da počnem sa uređivanjem planera za novu školsku godinu. Sjećam se da sam prošle godine u ovo doba bila mnogo uzbuđena zbog početka škole, dok ove godine nije takav slučaj. Ne mogu ništa promjeniti povodom toga, nažalost. Škola ustvari nije toliko loše mjesto kada se sjetite nekih lijepih stvari povezanih sa njom. Ja sam odlučila da sa vama podijelim stvari koje po meni školu čine ljepšim mjestom.





1. Sekcije

Nakon dosadnih šest časova nekim učenicima je samo do toga da izađu iz škole i odu kući da spavaju, jer u školi često zna biti veoma naporno i to vi svi dobro znate. Postoje ipak i oni učenici koji su članovi raznih sekcija, i to je ono što im makar malo uljepšava školske dane. Među tim učenicima sam i ja, oduvijek sam bila član geografske i novinarske sekcije, a od septembra planiram da se upišem i na odbojkašku. U mom mjestu nema odbojkaškog kluba stoga mi je jedina opcija da idem na sekciju, i to ću i uraditi ako je bude bilo ove godine. Na sekcijama proučavate razne stvari koje se ne uče na redovnoj nastavi, pravite plakate, slušate ili čitate zanimljivosti, a ponekad obilazite i neka mjesta. To je za mene zabavno i korisno trošenje vremena, ma da zna ponekad biti i naporno. Znalo se dešavati da svaki put na geografskoj sekciji preuređujemo kabinet, i to mi je postalo veoma dosadno. Prvi put se činilo u redu, ali našoj nastavnici izgleda ne odgovara da joj kabinet bude svakakav pa smo ga preuređivali veoma često. To nije toliko bitno sada. Znači, ono što bar meni pomalo uljepšava dane u školi jesu upravo sekcije. Ako imate vremena i mogućnosti, upišite se i oprobajte se u nečemu novom, pa ako vam se i ne svidi nema veze, ima i drugih stvari. 


2. Dežurstvo

U mojoj školi, a mislim i u drugima, dežurni mogu biti samo učenici osmih i devetih razreda. To znači da sam ja tek sada u osmom razredu saznala kako je to zapravo biti dežurni učenik. Ja volim biti na toj dužnosti jer ne moram da prisustvujem nastavi, i onda ako se nisam pripremila za odgovaranje nije ni bitno, svakako ne mogu da usmeno odgovaram. Jedini problem je što moram da radim kontrolne, jer mogu da me zamjene drugi učenici. Nema veze, ali ipak je sreća ako sam dežurna učenica i nemam nikakav kontrolni tog dana. Mnogo njih su mi rekli da im je mnogo dosadno biti na toj dužnosti, da samo sjede i dosađuju se, te ponekad upišu onoga ko uđe u školu jer naša škola i nije baš previše posjećena. Meni i nije toliko dosadno, često čitam knjigu tokom dežurstva, crtam, šaram po sveskama, prelistavam Instagram, radim sve što će mi ubiti dosadu. Zna se desiti i da moram čitati oglas u svim razredima, i onda se osjećam moćno jer ipak sam ja svima podijelila važnu informaciju hahah. Šala, naravno. Tokom dežurstva ne morate samo gledati u prazno i čekati zvono, što sam i ja prvi put radila, nego nađite sebi neku zanimaciju i budite zadovoljni što niste na nastavi  (sve je zanimljivije od nastave, zar ne?).




3. Fizičko vaspitanje 

Sigurna sam da je većina vas pomislila na ovaj predmet kada ste pročitali naslov posta. Kao djeca skoro svi su govorili da im je fizičko vaspitanje omiljeni predmet, a kod nekih se to nije promjenilo. Meni nije omiljeni, ali to je jedini predmet koji nije potrebno učiti i on služi da učenike nauči nekim vježbama i sportovima. Zbog toga ga i volim. Služi mi kao neki predah od ostalih predmeta koji nisu baš uvijek tako zanimljivi. Najviše volim kada je po planu odbojka jer to je moj omiljeni sport i voljela bih da ga treniram. Znam da za neke učenike fizičko predstavlja pakao, jer nisu previše talentovani za sportove a to znači da će im se oni drugi smijati. To stvarno nije lijepo od njih, jer ne mogu svi biti talentovani za sve, eto naprimjer njima bolje ide matematika nego sport i to je odlično. Znači li to da bi se dobri matematičari trebali rugati lošim? Naravno da ne. Kao što sam već napomenula, svako ima ono nešto za šta je nadaren i to je ono čime se treba malo više pozabaviti. Fizičko predstavlja predmet koji mi i ide ali i ne ide, u nekim stvarima sam bolja a u nekim ipak malo lošija. Jedna stvar koja me nervira je što moramo uvijek da nosimo bijele majice i crnu trenerku, znam da je to nastavnicima bitno ali meni je pomalo glupo.


4. Plakati

Bilo da sam ga pravila ja ili neko drugi plakat po meni predstavlja zanimljivu stvar. Pogotovo kada to napravi neko ko je veoma uredan, to onda izgleda mnogo lijepo i korisno. Osim toga, nastavnici će vam uvijek dati ocjenu za dobar plakat, jer dobar rad zaslužuje nagradu. Vjerovatno su i vaše učionice ispunjene istima, jer moje jesu i to mnogo. Nije da možeš previše da naučiš sa njih, iako je to njihova prava namjena više se koriste za uljepšavanje učionice i popunjavanje praznog prostora. Zna se naći i zanimljivih poput jednog što sam pravila sa svojim prijateljima, i u pitanju su bile skraćenice na engleskog. Mogu reći da nisam znala za njih dosta, a najviše se koriste na internetu. Plakati su jedna od stvari koje školu čine malo ljepšim mjestom, zvuči malo uvrnuto, ali tako je.




5. Prijatelji i prve ljubavi

Ono najvažnije, prijatelji! Oni su tu da vam poprave dan svojim uvrnutim šalama i da vam svaki školski dan učine ljepšim. Sigurno imate barem jednog prijatelja iz razreda koji je gotovo uvijek raspoložen za šalu, čak i na prvim časovima kada se svima spava. Ponekad nas ta osoba može iznervirati, ali ona je zapravo samo malo luda i to koristi. Šalim se, naravno. Možda i jedini razlog zbog kojeg volite školu i jesu oni, prijatelji. Sa njima gradimo najljepše i nasmješnije uspomene, i to pogodite gdje, pa u školi naravno. Smijanje na času dok niko ne priča je neprocjenjivo. Zapravo, dobro je dok vas nastavnik ne upiše, onda nije više smiješno. Ima i onih dana kada se posvađate sa pojedinima, ali to brzo prođe i ponovo bude sve po starom. I sada slijedi ono lijepo ali često kratkotrajno, a to su prve ljubavi i simpatije. Svi smo mi bar jednom bili zaljubljeni u nekoga, i svaki put kad prođe kraj nas srce brže zalupa. Čini vam se možda kao da se to dešava samo maloj djeci, ali uopšte nije tako. Kasnije zaljubljenost prelazi u vezu i prvi poljubac. To se nerijetko dešava u osnovnoj školi, ali i u srednjoj. Ja nikada nisam bila u vezi i ne žalim, ima vremena za to. Kada se zaljubite škola postaje prelijepo mjesto jer svaki dan možete da viđate voljenu osobu.


6. Omiljeni predmeti 

Većina učenika ima onaj jedan predmet koji voli više od ostalih, i mnogo ga više interesuje. Ni oni nisu uvijek pretjerano zanimljivi, ali oni uljepšavaju školske dane. Moji omiljeni predmeti su matematika i hemija. Ne gledajte sada u ovaj tekst sa čudnim izrazom lica, molim vas. To su predmeti koji mi najbolje idu, a i interesantni su mi, pogotovo hemija. Jeste da imam bolje ocjene iz matematike, ali nema veze. Neki učenici najviše vole fizičko, neki jezike, neki istoriju, geografiju ili biologiju. Svako ima predmet koji mu najviše leži.




7. Odmori 

Ovo je možda i najljepša stvar koja postoji u školi, zar ne dragi moji školarci? Nakon slušanja nastavnika dug dio dana, napokon imamo zasluženi odmor. Pa predugo smo sjedili u klupi i pravili se da slušamo, vrijeme je da se sada normalno ispričamo sa svojim prijateljima. Svi mi tokom časa provjeravamo koliko još ima do kraja i sa nestrpljenjem ga očekujemo. Ponekad nam se čini da je odmor previše kratak u odnosu na čas. Najpametnije bi bilo da zamjene vrijeme trajanja časa i velikog odmora. Šalu na stranu, odmori su zaista ono što nam školske dane čine lakšim. Bio to mali odmor od pet minuta ili veliki od pola sata, svakako nam mnogo znači. Pogotovo kada ništa nismo naučili prethodnog dana, pa pokušavamo da izbubamo nešto napamet za pet minuta. Često nam to ne uspije, ali makar malo nam pomaže. Pokušala sam da šalu ostavim po strani, ali ne ide mi. Zapravo, ovo uopšte nije šala, nego surova realnost.


8. Ekskurzije i izleti

Ovo su doživljaji koji definitivno kreiraju najljepše uspomene. Odlazak na neko mjesto dalje od vašeg grada, čak i izvan države, sa svojim prijateljima, to je jedno predivno iskustvo. Ekskurzija pogotovo. Mi odlazimo na more pet dana, i sigurna sam da će biti predivno, treba samo dočekati taj četvrti septembar. Znate i sami kolika euforija vlada pred ekskurziju, a kod nas je počela već početkom ljeta. Nikada nismo izašli van države svi zajedno, zbog toga smo toliko uzbuđeni. Ekskurzije i izleti su divna iskustva. Ne dopustite sebi da tada budete neraspoloženi i mrzovoljni. Uživajte u tih par dana ili sati jer ne dešava se tako često.


I to bi bilo to od današnjeg posta. :)

Šta je to što po vama školu čini ljepšim mjestom?


Instagram: @anjaxly
E-mail: anjasland@gmail.com 

петак, 11. август 2017.

Kakve blogove ja najviše volim?

Da li vam je poznat osjećaj kada vidite da je jedan od vaših omiljenih blogera izbacio novi post? Čim ugledate naslov odmah znate da ćete mnogo uživati u postu, i da će vas inspirisati. Sigurna sam da imate barem jednog blogera koji vam izmamljuje osmijeh na lice svakim novim postom. Da, ja ih imam mnogo više od jednog. Svakim danom sve više osoba uplovljava u blogosferu i te osobe možemo podijeliti u samo dvije grupe, talentovani i netalentovani. Talentovani blogeri su oni koji pišu iz srca, ne zanima ih popularnost, oni su tu samo zbog jedne strasti, prema pisanju. Netalentovani blogeri su oni koji pišu kratke postove, a to su pretežno wishlist-e. Otvorili su blog samo da bi ostvarili saradnje i dobili besplatne stvarčice. Želim samo da kažem da takve blogove izbjegavam u širokom luku, jer nimalo nije zanimljivo da svaki drugi post na blogu bude lista želja sa nekog sajta. I mogu vam reći da se sigurno većina talentovanih blogera slaže sa mnom, niko ne voli blogove koji su otvoreni iz želje za besplatnim stvarima. Ako stvarno želite da postanete dobri blogeri, počnite da pišite o originalnim temama. Pišete o nečemu što do sada niste vidjeli ni na jednom blogu, i ja vam garantujem da ćete uspjeti. Pod pojmom uspjeh ne svrstavam novac, nego podršku i ljubav od strane vaših prijatelja i drugih blogera. Kada neko izgovori vaše ime, odmah će svi pomisliti Jao, pa to je ona djevojka koja savršeno piše i uvijek je originalna. Nemojte sada da pomislite da ja za sebe smatram da sam savršena u blogovanju. Ja svoje postove smatram dobrim, ali znam da nisam ni blizu savršenom. Još uvijek treba da učim o svemu, da pročitam još mnogo knjiga, napišem još mnogo tekstova i naučim dosta stvari o izgledu bloga. Nisam ni blizu savršenom, ali meni se moji postovi dopadaju i zadovoljna sam svojim umijećem pisanja. Svako ima pravo na svoje mišljenje, te ima pravo i da kaže da mu se moj blog ne sviđa. To mi nimalo ne smeta. Znam da ima i onih kojima se dopada, i veoma sam zahvalna svima. Da ne bih previše dužila, želim da stvarno započnem temu ovog posta. Ako vas zanima šta to sadrže blogovi koji se meni najviše dopadaju, nastavite da čitate.




1. Originalni postovi


Nešto što najviše cijenim kod dobrih blogera je originalnost. Volim kada neko piše o nečemu što mi do sada nikad nije palo na pamet, jednostavno najviše uživam u tim postovima. Ne kažem da svaki post mora biti takav, i to bi sigurno postalo dosadno. Između se uvijek mogu naći pregled mjeseca, recenzija filma ili knjige, obilazak nekog mjesta ili po koji savjet. Sada je počela sezona back to school postova, te se rijetko može smisliti originalan post na tu temu. To vam govorim jer ne mora gotovo svaki post biti skroz originalan da bi se meni blog svidio, ali bitno je da većina njih bude. Na početku blogovanja sam često pisala postove koji su viđeni već dosta puta, ali kasnije sam shvatila da je originalnost najvažnija stvar koju blog mora da sadrži. Inspiraciju možete pronaći na raznim društvenim mrežama, ali i u realnom životu. Toliko je događanja napolju koji u vama mogu probuditi inspiraciju za novi, originalan post.



2. Fotografije koje je uredio sam bloger

Na blogu volim da vidim fotografije koje je sam bloger fotografisao i uredio. Uopšte nije bitno da li je fotografisano telefonom ili kvalitetnim fotoaparatom, bitno je da je dobro fotografisano i uređeno. Ne volim vidjeti dobar i kvalitetan post, a fotografije sa interneta. To ne znači da ću odmah izaći iz posta, nego da ću biti blago razočarana i da mislim da dobar post zaslužuje i dobre fotografije. Ako mislite da imate mnogo lošu kameru, pokušajte da uredite fotke na aplikacijama poput VSCO ili Snapseed ili posudite od nekog telefon sa boljom kamerom. Meni je samo bitno da fotke nisu preuzete sa interneta, iako sam i ja to prije radila. Kasnije sam shvatila da mnogo ljepše izgleda kada u post ubacim svoje fotke, zapravo cjelokupan post izgleda mnogo kvalitetnije.




3. Jednostavan izgled bloga


Ono što ne volim kod izgleda bloga je previše šarenila. To je ono što ne volim nikako. Najviše volim kada se na baneru nalazi samo ime bloga napisano nekim lijepim fontom, i možda samo jedna tumblr sličica ispod ili pored. Volim kada je sve na blogu pregledno i jednostavno, ne volim previše boja na jednom mjestu. Čak se i dok čitam post osjećam ljepše kada je izgled jednostavan. Možda neko od vas više voli da mu blog bude pun boja, i to mi nije presudno da li ću postati čitalac nekog bloga. Ako mi se sviđa sve osim izgleda, sigurno ću zapratiti blog. Na početku blogovanja nisam imala pojma o uređivanju banera, dok sada znam mnogo više o tome. Još uvijek nisam sasvim zadovoljna izgledom, ali potrudiću se da budem.



4. Potpuno iskreni blogeri


Stvar koju mnogo cijenim kod blogera je iskrenost. Volim kada neko iznese potpuno iskreno mišljenje o nekoj temi na blogu, nebitno kakvo ono bilo. Također volim kada se bloger predstavi potpuno iskreno, bez povećanja godina ili nekakvog uljepšavanja. Nije bitno koliko godina neko ima ako se bavi onim što voli, i ako je ta stvar stvarno za njega. Ja ću napuniti četrnaest godina za dva mjeseca, i ne zanima me ako neko misli da sam previše mlada za blog. Volim da čitam, i iz te ljubavi se rodila još jedna, prema pisanju. Otvorila sam blog zbog te ljubavi, i volim što jesam. Definitivno ne znam šta bih da nisam otvorila blog, to je za mene bio pun pogodak. Savjetujem vas da na blogu budete iskreni, i ako odlučite da pišete neanonimno nemojte se lažno predstavljati.





5. Blogeri koji su raspoloženi da vam nude savjet

I poslednja stvar koju cijenim kod nekog blogera je druželjubivost. Volim blogere koji će mi se zahvaliti na lijepom komentaru, koji će mi odgovoriti na e-mail i koji će mi ponuditi savjet ako mi nešto nije jasno. Također volim kada preko posta na neki način komuniciraju sa čitaocima, if you know what I mean. Ovo je ustvari veoma važna stvar koju bloger mora da posjeduje. Nije lijepo kada vas neko pohvali, a vi nećete ni da se zahvalite. Shvatam da postoje blogeri koji imaju mnogo komentara i poruka te ne stižu da odgovore na sve. Ali najviše me privlači bloger koji odgovara na pohvale i kritike, i pomaže drugim manje iskusnijim ako je to potrebno.




Završih i sa današnjim postom, a imala sam veliku potrebu da ga napišem. Čitala sam post o blogovanju nekad i sad, te mi je došla inspiracija za ovo. Shvatili ste i sami, ono što mi je najbitnije su ipak originalnost i druželjubivost. Nije da mi ostale stvari nisu bitne, ali ove dvije bih ipak izdvojila. Ono što sam još htjela da dodam jeste pravilno pisanje bez gramatičkih grešaka, ali to se naravno podrazumijeva pa sam odustala. Blog u koji ću se učlaniti ne mora posjedovati sve ovo, ali sigurno je da ću se prije učlaniti u onaj što posjeduje. Kao što sam pomenula na početku posta, talentovani blogeri su oni koji pišu zbog ljubavi prema pisanju. To vi svi znate, ali također znate da je takvih sve manje. Žao mi je zbog toga, ali ipak znam da ih još ima. Svi oni koje pratim su po meni veoma dobri blogeri. Čim ugledam da se pojavio blog koji posjeduje sve ove stvari iz posta učlaniću se, nebitno je koliko ima čitaoca. Osjećam se veoma lijepo kada vidim da je u blogosferu uplovio još jedan kvalitetan i talentovan bloger. :)



Instagram: @anjaxly 
E-mail: anjasland@gmail.com 

недеља, 06. август 2017.

Iskoristite posljednji mjesec raspusta!

Kako dani odmiču, sve smo bliži tom čuvenom prvom septembru. Ne volimo ga, ali na neki način nam je i drag, jer ipak ćemo ponovo viđati prijatelje koje volimo svaki dan, i znamo da ćemo doživjeti još gomilu zanimljivih i smiješnih stvari. Osim toga, naravno da će ponekad biti i loših ocjena, kao i manje lijepih situacija. Ali imamo još manje od mjesec dana za maksimalno uživanje, a da nam ovaj poslednji mjesec ne bi protekao samo u ležanju donosim vam nekoliko prijedloga kako da iskoristite avgust na najbolji mogući način. Ako ste dobar dio raspusta proveli dosađujući se, potrudite se da ostatak ne bude takav i uradite neke stvari zbog kojih će vam ovo ljeto ostati u sjećanju.




Prvo što vam preporučujem je da pokušate da sami napravite sladoled. Na internetu možete pronaći gomilu recepata, od kojih će vam se bar jedan sigurno dopasti. Ja sam napravila sladoled po maminom receptu, i super je ispao, ali želim još da kupim one posude gdje mogu napraviti sladolede na štapićima. Već duže vrijeme želim to da nabavim, ali još uvijek nisam. Možda vam ovo ne zvuči kao nešto zanimljivo, ali kada ga sami pravite vjerujte mi da jeste.

Ustanite rano ujutru dok nije vruće i idite na trčanje, to je drugi prijedlog. Ako do sada to nikada niste uradili, a imate želju, pravo je vrijeme za to. Ako ste ipak lijeni i spavate do podne  (uopšte ne pričam o sebi), možete da vježbate prije spavanja. To je postala moja navika svako veče, ne zbog toga da smršam, nego da budem aktivnija i da zategnem mišiće. Tokom ljeta nemam mnogo treninga na folkloru, pa ponekad i sama igram u svojoj sobi jer to obožavam. Kada već imate mnogo slobodnog vremena na raspolaganju, možete da se dovedete u formu i da postanete aktivniji.




Izradite zanimljive slike sa raspusta, kupite foto-album i ispunite ga. Ovo želim da uradim na kraju raspusta, i nadam se da hoću. To možete uraditi i sada, i poslije dodati još neke slike iz avgusta. Kada kasnije budete pregledali album divno ćete se osjećati, i znati ćete da ste ljeto proveli genijalno iako toga možda niste ni svjesni.




Provedite dan ili nekoliko dana bez interneta, možete koristiti telefon samo ako vas neko pozove ili ako želite nešto da fotografišete. Možda mislite da ne možete uspjeti, ali vjerujte u sebe. Ja sam ovog ljeta provela nekoliko dana bez interneta u prirodi, ali ne zato što sam morala, nego zato što sam htjela. Vjerujte mi kada vam kažem da se osjećate kao malo dijete dok ste u prirodi bez interneta skoro čitav dan. Preporučujem vam da pokušate bar jedan dan da izdržite, jer mnogo je ljepši život napolju nego na internetu.

Provedite veče posmatrajući zvijezde. Znam da mnogi od vas vole da leže na travi, posmatraju zvijezde i razmišljaju kako je život zapravo lijep. Ako do sada to nikada niste uradili, ljetni raspust je pravo vrijeme za to. Možete da prostrete nekakvo ćebe na travu, i samo ležite nebitno da li ste sami ili ne. Ostavite telefon u kući i uživajte. Ovo vam preporučujem da uradite tokom dana bez interneta.




Okušajte se u novom hobiju. Pošto još uvijek imate mnogo više slobodnog vremena nego inače, vrijeme je da nađete novi hobi. To može biti blog, pisanje, skupljanje nečega, fotografisanje, izrađivanje nakita, crtanje, bilo šta. Možda mislite da nešto uopšte nije za vas, ali niste to probali i ne znate. Ne možete suditi o nečemu ako to još uvijek niste probali. Niste ni svjesni koliko vam se može svidjeti nešto o čemu gotovo nikada niste ni razmišljali.




Pozovite nekoliko prijatelja da prespavaju kod vas jedno veče, i neka baš to veče bude
nezaboravno. Možete da se gađate vodenim balonima, da se prskate, slikate, gledate filmove ili slušate muziku, sve što vam je zanimljivo.

I poslednja stvar koju vam preporučujem da bi vam avgust bio predivan je da budete opušteni. Nemojte previše da se nervirate zbog sitnica, i ne dopustite da vam negativnost okupira misli. Samo budite pozitivni i ovo ljeto će vam ostati u veoma lijepom sjećanju. :)


Instagram: @anjaxly
E-mail: anjasland@gmail.com

уторак, 01. август 2017.

Pisanje dnevnika

I evo mene nakon dužeg vremena, ali ovog puta razlog odsustva nisu bile obaveze nego putovanja i slab internet. Nadam se da mi nećete previše zamjeriti, jer znate i sami da kada otputujete na more da imate volje samo za odmor i kupanje. Napisala sam dva posta, ali iz nekih razloga ih nisam mogla objaviti. Dok sam bila na moru redovno sam vodila dnevnik, odnosno vodim ga cijele godine ali sada mi je nekako najljepše da pišem ljetnje avanture i da se kasnije prisjetim kako mi je bilo lijepo. Kako vodim dnevnik tokom cijele godine, ne baš svaki dan ili svaki mjesec ali ipak ga vodim, tako mi je došla ideja za ovaj post. Želim da vam pišem o dnevniku, kako se ja osjećam dok ga pišem, i kako dok ga čitam. Da li je dnevnik zapravo nešto dosadno i nema potrebe za pisanjem istog, ili je pak nešto gdje bilježimo svoja osjećanja, dobre i loše doživljaje, sve što nam se dešava itd.




Moja priča vezana za dnevnik počinje još od mog djetinjstva, kada sam imala otprilike devet godina. Oduvijek sam voljela da pišem nešto, nebitno šta to bilo, ali često su to bile neke moje misli i crteži koji nisu bili baš divni ali predstavljali su ono što ja osjećam, i o čemu mislim. Jednom sam za rođendan dobila spomenar, znate i sami šta je to, i mogao je da se zaključa da niko ne bi pročitao. U njega sam zapisivala pretežno šta se dešavalo tokom važnijih dana, Nove godine, slave, prvog dana škole, raspusta i ostalog. I danas kada ga pročitam umirem od smijeha, ali me uhvati i nostalgija. Kasnije sam dobila ideju da zapisujem svoje dane u običnu svesku, ali od toga sam veoma brzo odustajala. Nekoliko puta sam ponovo pokušavala, i to je trajalo kratko, ali i dalje čuvam svoje stare dnevnike. Kada je došla 2017-ta godina odlučila sam da ovaj put dnevnik vodim čitave godine, to ne mora biti svaki dan, ali da zapisujem sve važne događaje i doživljaje.




Dnevnik za mene predstavlja prijatelja kojem se mogu otvoriti kada god poželim, mogu mu ispričati sve svoje tajne. Možda je za nekog to suludo, ali to je za mene stvarno tako. Osjećam se mnogo lakše kada na papir prenesem svoje osjećaje. Malo je ljudi kojima se mogu potpuno otvoriti, zato je za mene dnevnik spas. Ne mogu sve zadržati u sebi tako dugo. Pisanje dnevnika ima mnogo dobrih strana, a sada ću vam napisati nekoliko.


1. Bolje upoznajete sebe

2. Možete napisati sve što vam je na duši, a osobi ne možete baš sve reći

3. Primjetićete koliko ste se promjenili čitajući dnevnik

4. Osjećaćete se lakše kada napišete svoje osjećaje kao kada ispričate nekome nešto što dugo krijete

5. Dok pišete, osjećate se slobodno i sigurno




Ako vam nije do toga da stalno pišete, možete voditi i foto-dnevnik, tj. lijepiti neke vaše fotografije i možda napisati ponešto o njoj. I to je veoma zanimljivo, ako imate volje. Napisala sam da pomoću dnevnika bolje upoznajemo sebe, a pod tim sam mislila da kada čitamo stare stranice dnevnika prisjećamo se prošlosti, malih lijepih detalja koje često i ne primjećujemo, i uviđamo ko smo mi zapravo. Shvatamo koje su naše izražene osobine, dobre ili loše. Ono što bi trebali zapisivati kako bismo bolje upoznali sebe i izoštrili svoju intuiciju su: osobe ili predmete koji su vam privukli pažnju, snove, kako ste se osjećali tokom dana, gdje ste putovali i da li vam se to mjesto svidjelo, šta ste doživjeli i kako ste se tada osjećali... Jedini problem je ako ne želite nikom da pokažete dnevnik, a neko ga pronađe i pročita. Da se to ne bi dogodilo nađite dobro mjesto gdje niko ne bi pomislio da ga skrivate, i budite sigurni da je vaš dnevnik zaštićen od znatiželjnih pogleda.




Nadam se da vam se današnji post svidio, i da ćete početi sa pisanjem dnevnika ako već niste. Pišite u komentarima da li vi vodite dnevnik i šta za vas on predstavlja. I naravno, još jednom se izvinjavam za odsustvo. :)


Instagram: @anjaxly
E-mail: anjasland@gmail.com

петак, 14. јул 2017.

Savršeno nesavršena

Nemam najljepše oči na svijetu, i znam to. Nemam najljepše tijelo na svijetu, i znam to. Nemam najljepši nos na svijetu, znam i to. Ali ipak volim sebe, i sve svoje mane i vrline. Ja sam savršeno nesavršena. Razlikujem se od drugih po mnogo čemu, imamo različita mišljenja i stavove. Niko na ovom svijetu nije isti, ni po fizičkom izgledu, a ni po psihičkom. Mi smo još tinejdžeri koji otkrivaju šta su oni zapravo, koja je njihova uloga na svijetu. Još uvijek ne možemo da doprinesemo nekim promjenama, jer smo još uvijek jako mladi. U ovim godinama zapravo otkrivamo šta volimo, i kakvi nam ljudi odgovaraju. 




Život nam tek predstoji, a mi se već žalimo kako nam je dosta svega. Dosadio nam je život, a još nismo ni počeli da živimo. Čeka nas još puno uspona i padova, a mi se žalimo što smo doživjeli jedan mali pad koji ne znači ništa. Generacije su se promjenile, djeca i tinejdžeri su drugačiji. Žele da imaju sve materijalne stvari, najnoviji telefon, laptop, a niko ne traži od roditelja da im kupe knjigu, samo pojedinci. Potražite od njih neku knjigu koju su oni čitali dok su bili vaših godina, i razmislite kako su se oni tada osjećali. Razmislite da li su im iste misli prolazile kroz glavu kao i vama, ili su se današnje generacije stvarno previše promjenile. Ali ne, neki od njih nemaju vremena da pročitaju bar nekoliko stranica bilo koje knjige, jer to je za njih gubljenje vremena. Ali gubljenje vremena nije cijeli dan provesti na telefonu, ne, nije. To je sasvim korisno trošenje vremena. Dok traje škola oni govore kako nemaju vremena ni za šta, a kad dođe raspust onda im je dosadno, nemaju šta da rade. Pa nikad ništa ni ne rade osim što provode vrijeme na društvenim mrežama. Nekima je bitnije da budu prelijepi kao fotošopirani ljudi na instagramu, ali to što im je glava napunjena raznim glupostima to nije ni bitno. Bitno je samo da oni imaju lijepu vanjštinu. Ne kažem za sve, ali i vi sami znate da postoje ovakva djeca, iliti tinejdžeri. 




Počela sam post o tome kako sam ja zapravo savršeno nesavršena, odnosno ne izgledam savršeno, ali volim sebe. Nebitno mi je to što mi je nos malo veći, ja to ne mogu popraviti i to mi ne treba predstavljati problem. Važnije mi je ono što imam u glavi. Volim to što prolazim odličnim, što volim da čitam, pišem, crtam, što trošim vrijeme korisno. Volim i to što sam otvorila ovaj blog, jer tu mogu pisati šta god poželim, i znam da će neko pročitati. Svidjelo se to onom ko pročita ili ne, ni to nije bitno. Onom kome se ne sviđa može mi to napisati, ali ne kao uvredu nego kao kritiku. Oni što im se dopada o čemu ja pišem takođe treba da napišu u komentare, jer meni to mnogo znači. Mnogo mi znači kad vidim da postoje ljudi koji prepoznaju moju ljubav prema pisanju, i koji to pozitivno prokomentarišu. Takođe i ja cijenim rad drugih blogera, i to im i kažem u komentarima ili preko društvenih mreža. Blog mi je omogućio da upoznam mnoge ljude, da napokon pronađem mjesto gdje mogu pisati šta kod poželim i gdje mi niko neće narediti šta i kada da napišem. Ovo je jednostavno moj hobi, nemam zarade od njega, ali ni ne treba mi. To je ono što me ispunjava. Kao što sam već rekla, mnogo mi je važnija moja unutrašnjost nego spoljašnost. Ne znam da li će vam fizički izgled pomoći da uspijete u životu. 




Iako nisam savršena, odnosno ne mogu ni biti jer to nije niko, volim sebe. Volim svoje oči, nos, usta, kosu, tijelo, smatram da je prelijepo jer je moje. Ne mogu izaći iz svoje kože sve i da hoću, ali naravno da neću. Ja sam ja, i ne bih voljela da sam neko drugi. Imam svoje hobije i interese, i to je ono što ću vjerovatno voljeti cijeli život. I vi biste trebali tako. Ako još uvijek ne možete da prihvatite sebe, sada je vrijeme da se potrudite. Vi ste kao i svi ostali, savršeno nesavršeni. Vi ste najljepša osoba na svijetu samom sebi. :)

Instagram: @anjaxly
E-mail: anjasland@gmail.com

четвртак, 06. јул 2017.

Čari putovanja

Mislim da za sebe ne mogu reći da sam osoba koja često putuje, i mnogo mi je žao zbog toga. Obožavam da putujem, pogotovo kada idem sa svojim društvom iz razreda ili sa folklora. Naravno, ne smeta mi ni kada putujem sa svojim roditeljima. To nije toliko ni bitno, bitno je samo da se putuje i istražuje nova mjesta. Ovog ljeta ću ići na more sa roditeljima, a u septembru idem na ekskurziju u Crnu Goru. Sigurna sam da ću se tih pet dana odlično provesti, jer ipak do sada nikad nismo putovali svi zajedno izvan naše države. Često razmišljam o tome i pitam se da li su mi očekivanja prevelika, ali nadam se da nisu. Očekujem da bude nezaboravno, i da mi to bude jedna od najljepših uspomena. U današnjem postu želim da pišem o čarima putovanja, ustvari ne znam da li ih je moguće sve nabrojati. Ali nema veze iako ne može, ja ću napisati ono što ja najviše volim. 

Prva stvar je sama vožnja do određenog mjesta. Ponekad vožnja zna dosta da se oduži, pa postane veoma dosadna, ali meni to ne predstavlja prevelik problem. Dok se vozim volim da čitam knjigu uz neki hladan napitak, ili da slušam muziku.




Druga stvar jesu avanture. Tokom svakog putovanja, nebitno koliko dugo ono bilo, sigurno ćete doživjeti nešto što će vam ostati u sjećanju. Kada se tog putovanja sjetite, sjetićete se i avanture koju ste doživjeli tokom njega. Ako idete na more sa roditeljima, nemojte da spavate do kasno, nego iskoristite tih nekoliko dana tako što ćete provoditi dosta vremena na plaži i, naravno, obilaziti grad.

Zatim slijedi istraživanje mjesta u koje ste otputovali. Ja obožavam da obilazim nova mjesta, ali i ona koja već jesam. Možda ste na internetu pronašli neku zanimljivu građevinu koju ste mogli vidjeti samo na slici, i onda napokon možete da je vidite i uživo. Takođe fotografišem to mjesto da bih imala nekakve uspomene, i kupim nešto što će me podsjećati na njega, naprimjer magnet. Obilazak grada i jeste jedna od najvećih čari putovanja.




Upoznavanje novih ljudi takođe je predivno iskustvo sa putovanja. Kada otputujete negdje, vjerovatno tamo nikoga i ne poznajete. Zato se potrudite da popričate sa nekim ljudima, ili čak da sklopite prijateljstvo. Upitajte nekoga vaših godina kako se zove, odakle je i ostale stvari. Biće vam još lakše ako ste na plaži, tamo ćete sigurno upoznati nekoga. Zato pokušajte da se sprijateljite sa nekim ko je do sada za vas bio potpuni stranac, i radujte se sledeće godine vašem ponovnom viđenju.

Sjetila sam se još jedne ne toliko važne, ali lijepe stvari, a to je isprobavanje različite hrane. Sigurno ćete u mjestu gdje ste otputovali pronaći drugačiju hranu nego onu koju svakodnevno jedete u svom gradu, stoga probajte i to. Ako vam se svidi, sjetite se da pokušate to da pronađete i kod vas, ili da jednostavno čekate do sledećeg putovanja da ponovo pojedete tu slasnu poslasticu.




Fotografisanje sam već i navela, ali želim da ga izdvojim kao posebnu čar putovanja. Znate svi da obožavam da fotografišem, iako nemam fotoaparat, i to sam do sada činila svojim telefonom koji je imao solidnu kameru. Uskoro ću dobiti novi, i nadam se da će biti bolji od prethodnog. Mnogo bih voljela da imam i fotoaparat, ali ne vjerujem da će mi se ta želja uskoro ostvariti, ali jednog dana sigurno hoće. Eh, da se vratimo temi. Obožavam da zabilježim divne trenutke sa putovanja, kao i neke lijepe građevine. Kasnije izradim te fotografije i imam divne uspomene sa putovanja. 

Sledeća stvar je da se osjećate nekako ljepše i življe dok putujete. Ne mogu vam opisati kako se ja to osjećam dok putujem, ali vjerujte mi da je taj osjećaj prelijep. 

Upoznavanje različitih kultura i običaja. Možda je većina ljudi u tom mjestu gdje ste otputovali različite vjere, a vi o njoj ne znate mnogo stvari. Ako se upoznate sa osobom koja nije iste vjerske opredjeljenosti kao vi, ona vas može naučiti mnogo stvari i o vjeri i o različitim običajima kod njih. 



I poslednja stvar koju ću napisati u ovom postu je stvaranje lijepih uspomena. Ne mora da znači da će na putovanju sve biti savršeno, ali ono manje lijepo pokušajte da zaboravite. Sjećajte se samo lijepih stvari, kako ste sklopili novo prijateljstvo, istražili grad, pa možda čak i doživjeli ljubavnu priču. Nebitno je šta ste sve doživjeli na putovanju, bitno je da vam ono ostane u lijepom sjećanju.


Čari putovanja je gotovo beskonačno, ja sam ih navela samo nekoliko. Pitam se postoje li osobe koje ne vole da putuju i da istražuju nova mjesta. Ako postoje, nikako ih ne razumijem. Nadam se da vam se dopao post.




Da li vi volite da putujete?
Koja je vaša omiljena destinacija?



Instagram: @anjaxly
E-mail: anjasland@gmail.com